TEMELJNO SVJETLO

traži dalje ...

TEMELJNO SVJETLO, rasvjetna tehnika kod koje se čitav scenski prostor osvjetljuje mekanim svjetlom (→ svjetlo, filmsko) slabog intenziteta koje služi kao podloga na koju se jačim reflektorima »nanose« efekti namijenjeni fotogr. modeliranju objekta. Tako se sprečava eventualni previsoki kontrast svjetla, ali T. mora biti barem 2 puta slabije od ekspozicijske razine, kako modeliranje objekta ne bi bilo poništeno. Ta tehnika ima prednosti pred uporabom dopunskog svjetla koje se postavlja u blizini kamere (→ rasvjeta, filmska) ukoliko je u pitanju dinamička mizanscena, jer je intenzitet temeljnog svjetla jednak na čitavomu scenskom prostoru, dok intenzitet dopunskog svjetla ovisi o udaljenosti između izvora i objekta. Izvodi se postavljanjem velikog broja slabih rasvjetnih tijela na strop studija, te razapinjanjem bijelog platna iznad scenografije, kroz koje se zatim usmjeravaju reflektori čije svjetlo na taj način postaje omekšano, a u manjim prostorima reflektiranjem svjetla od stropa, pri čemu treba voditi računa o boji stropa.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

TEMELJNO SVJETLO. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5148>.