TAVIANI, Paolo i Vittorio

traži dalje ...

TAVIANI, Paolo i Vittorio, tal. filmski i tv-redatelji i scenaristi (Paolo: San Miniato kod Pise, 8. XI 1931; Vittorio: San Miniato, 20. IX 1929). Već kao studenti braća T. opredjeljuju se za kaz. i film. aktivnost, organizirajući avangardne predstave i osnivajući (1950) kino-klub u Pisi. Po odlasku u Rim asistenti su redatelji R. Rossellinija, L. Emmera i dr. Sa V. Orsinijem režiraju dokum. film San Miniato, srpnja 1944. (San Miniato, luglio 44, 1954) o zlodjelima nacistâ nad toscanskim civilima; s njim korežiraju još desetak dokum. filmova, kao i prvi igrani Čovjek za spaljivanje (Un uomo da bruciare, 1962). Značajan je i njihov koscenar. doprinos u dokum. filmu Italija nije siromašna zemlja (1959) J. Ivensa. Nakon prestanka suradnje s Orsinijem nastavljaju raditi zajedno. Njihov drugi film U znaku škorpiona (Sotto il segno dello Scorpione, 1969), »apstraktna bajka o moći, nasilju, solidarnosti i preživljavanju«, bio je vrlo zapažen, a idući — Sveti Mihovil je imao pijetla (San Michele aveva un gallo, 1971, tv-film prebačen na 35mm vrpcu) o tragičnom mijenjanju nazorâ jednoga zatvorenog revolucionara potkraj XIX st. — definitivno ih je uvrstio među izrazite osobnosti tal. kinematografije. Slijede 2 filma koje kritika ubraja među najbolje talijanske novijeg doba. Visokobudžetni Allonsan-fan (1974) također prikazuje pov. nemir XIX st., odn. poraz karbonarskog pokušaja revolucije. Film Ja sam bog otac (Padre padrone, 1977, Grand Prix u Cannesu) smatra se za magnum opus njihove filmografije: nepismeni sardski pastir Gavino Ledda (stvarna ličnost) praktički vegetira u apsolutnoj pokornosti i nesamostalnosti u odnosu na oca; ipak se odupire, stječe naobrazbu, postaje profesor lingvistike i književnik, ali svjestan da drugačiji život ne može biti samo volja pojedinca (u gl. ulogama njihovi /uz G. Brogija/ omiljeni glumci S. Marconi i O. Antonutti). To djelo ima veliku važnost u obnovi ugleda tal. filma, kao i Noć svetog Lovre (La notte di San Lorenzo, 1981, specijalna nagrada u Cannesu), poetska evokacija ispričana kao uspavanka koju majka priča djetetu, o bježanju i skrivanju pred njem. vojskom i prinudnomu hodočasničkom traženju slobode. Omnibus Kaos (Xaos, 1984) nastao je prema motivima 5 novela L. Pirandella, a prikazuje osobne i društv. probleme »jedne prethodne Sicilije«. Uspjesi tih njihovih filmova omogućili su im da rade u SAD: Babilone, tu smo! (Good Morning Babylonia, 1987), upravo s temom o rađanju Hollywooda kao »tvornice snova«, gledanog očima dvojice tal. dekoratera koji tamo dolaze raditi.

Asimilirajući utjecaje B. Brechta, R. Rossellinija i L. Viscontija, braća T. stvaraju prepoznatljiv film. izraz, a zajedničkim stvaralaštvom i neodvojiv sineastički identitet (što je rijetkost u film. svijetu). Marksistički intelektualci, ali izvan dogmatskih impostacija, velike kritičke radoznalosti prožete istančanim lirizmom, anegdotski i alegorijski iznose čovjekovu političnost, društveno-pov. teme o utopiji i neuspjehu promjena, individualnosti i tradiciji, prošlomu i budućemu, nadama i iluzijama.

Ostali cjelovečernji igr. filmovi: Bjegunci od braka (I fuorilegge del matrimonio, 1963, sa V. Orsinijem); Prevratnici (I sovversivi, 1967); Livada (Il prato, 1979); Sunce i noću (Il sole anche dinotte, 1990).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

TAVIANI, Paolo i Vittorio. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5131>.