ŠUKŠIN, Vasilij Makarovič

traži dalje ...

ŠUKŠIN, Vasilij Makarovič, sovj. redatelj, scenarist, glumac i pisac (Srostki, 25. VII 1929 — Kljetskaja, Ukrajinska SSR, 2. X 1974). Iz seljačke obitelji u Sibiru, rano ostaje bez oca, pa od 17. godine radi u tvornici, potom kao učitelj, direktor večernje škole i sekretar rajonskog komiteta Komsomola; 1954. odlazi u Moskvu i upisuje režiju na visokoj film. školi VGIK (u klasi M. I. Romma). Već za studija nastupa kao glumac: najprije u epizodi Tihog Dona (1957/8, u 3 dijela) S. A. Gerasimova, potom u gl. ulozi povratnika iz rata prisiljenog da uskladi odnose svoga malog prijatelja i nove supruge u Dva Fjodora (1959) M. M. Hucijeva. Prirodnost i uvjerljivost glume osiguravaju mu brojne film. uloge, no od 60-ih godina sve je značajnija njegova knjiž. i red. djelatnost. Režiju je 1960. diplomirao srednjometr. filmom Novosti iz Lebjažja (Iz Lebjažega soobščajut), o raskoraku javne djelatnosti i privatne sreće partijskog funkcionara, za koji je napisao scenarij i glumio gl. ulogu. Za cjelovečernji prvijenac Bio jednom momak (Živët takoj paren’, 1964, i scenarist) zasnovan na vlastitim pripovijetkama, o lakoumnom, filantropski nastrojenom vozaču kamiona, nagrađen je na venecijanskom festivalu dječjega i omladinskog filma. Ugled potvrđuje filmovima Vaš sin i brat (Vaš syn i brat, 1966, i scenarist), Neobični ljudi (Strannie ljudi, 1970) i Peći i klupe (Pečkilavočki, 1972, i scenarist i glumac), redovito prema vlastitim knjiž. predlošcima, u kojima se najčešće zanima ruralnim tipovima i njihovim sudbinama u komičnim ili tragičnim životnim okolnostima, ostvarujući osebujan spoj neorealizma i modernizma. Najznačajnije mu je ostvarenje, ujedno i posljednje, Crvena Kalina (Kalina krasnaja, 1974, i scenarist i glumac), priča o bivšem kriminalcu koji uzaludno pokušava živjeti ispravno; u SSSR-u pobuđuje brojne polemike (zbog prikaza kriminala, te učmalosti i birokratiziranosti u provinciji), ali i dobiva priznanja (kao i u inozemstvu) zbog efektne, tragično postulirane fabule, snažno ocrtanih karaktera i dojmljiva realizma. Njegov scenarij Pozovi me u svijetle daljine (1978) ekranizirali su — uz pomoć Šukšinove supruge, glumice L. N. Fedosjejeve — G. N. Lavrov i S. A. Ljubsin.

Ostali važniji filmovi (kao glumac): Kad je drveće bilo visoko (L. A. Kulidžanov, 1961); Novinar (S. A. Gerasimov, 1967); Oslobođenje (J. N. Ozerov, 1969/1971, u 2 dijela); Na jezeru (S. A. Gerasimov, 1970, u 2 dijela); Tražim riječ (G. A. Panfilov, 1975); Oni su se borili za domovinu (S. F. Bondarčuk, 1975).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ŠUKŠIN, Vasilij Makarovič. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5093>.