ŠTRBAC, Milenko

ŠTRBAC, Milenko, redatelj i scenarist (Prijedor, 3.X 1925). Studirao pravo. Već u film. žurnalu, u kome 1946. započinje karijeru, nazire se njegovo dokumentarističko opredjeljenje. Nakon svojih prvih filmova iz 1948, dokumentarca Oni nisu izneverili Otadžbinu o omladincima na školovanju u socijal. zemljama u vrijeme IB-a i reportaže Italijani u Jugoslaviji, pažnju skreće dokum. filmom. Lanac je pokidan (1952, sa I. Draškocijem) snimljenim uz pomoć UNICEF-a, o suzbijanju endemskog luesa u Srbiji, i utire put opusu koji će ga uvrstiti među najznačajnije jugosl. dokumentariste ranijeg razdoblja. Već i izbor temâ pokazuje njegovo viđenje svijeta te proživljen soc. i polit. angažman. Na prvom festivalu domaćega kratkometr. filma u Sarajevu nagrađen je I nagradom za film U srcu Kosmeta (1954), o borbi za ispunjenje plana u kombinatu Zvečan. Potom se nižu filmovi koji mu donose brojne nagrade: Pa strašno bi bilo (1957, I nagrada na festivalu u Beogradu 1958) o traganju ratne siročadi za roditeljima; Petica u snegu (1958) o đacima-pješacima; Do srži od kostiju (1959, nagrada za scenarij u Beogradu 1960) o oboljelim jugosl. atomistima na liječenju u Francuskoj; Gde sva deca mašu putnicima (1960) o jednoj bizarnoj manifestaciji ljudske solidarnosti; Srećna nova (1960, II nagrada /ex aequo/ i nagrada za scenarij /ex aequo/ u Beogradu 1961), evokacija streljanih učenika i profesora u Kragujevcu 1941 ; U rukama (1962) o najčešćim žrtvama rata — djeci; Kiše zemlje moje (1963, Grand Prix /ex aequo/ i nagrada za režiju /ex aequo/ u Beogradu 1964), gdje se — kroz njegove vlastite reportaže od prije 15 godina — otkrivaju nastale promjene; Običnim ljudskim korakom (1964) o solidarnosti u nesreći; I njih 14 ... (1965) o nesreći u rudniku Ušće; Iza fasadâ (1965), o fasadama koje skrivaju jedan svijet nedorastao suvremenoj urbanoj sredini. U kasnijoj fazi ističe se namjenskim filmovima: Iz dima i prašine (1969) o modernizaciji smederevske željezare; Terazije (1969) o rekonstrukciji te beogradske ulice; Istorija će za danas da se strpi (1970) povodom 100. godišnjice Lenjinova rođenja; nekoliko filmova (npr. Domaćin u 20 luka, 1971) koji prate četveromjesečnu ploveću izložbu jugosl. industrije — od Malte do Konga. Uz oko 40 kratkometr. filmova (uglavnom prema vlastitim scenarijima) režirao je i 3 cjelovečernja igrana. S prvencem Putnici sa Splendida (1956), o borbi pomoraca protiv parnih brodova koji ugrožavaju jedrenjake, nije imao uspjeha. Prozvan je i V³ (1962), o tragediji učenikâ i profesorâ kragujevačke gimnazije koje su njem. okupatori radi odmazde streljali 1941, zapažen je i od strane kritike. Nakon filma U raskoraku (1968), o stradalom aktivistu koji mjesto osiguranja egzistencije dobiva odlikovanja i postaje junak tv-emisije, posvećuje se samo dokumentarizmu.

Ostali važniji dokum. filmovi: Grad pod Kozarom (1957); Cigani (1958); ... i sutra ... i juče (1966); Na leđima majke (1977); Novo poglavlje (1978); Nostalgije (1980).