ŠKLOVSKI, Viktor Borisovič

traži dalje ...

ŠKLOVSKI, Viktor Borisovič, sovj. pisac, teoretičar književnosti, te film. scenarist, kritičar, historičar i teoretičar (Petrograd /danas Lenjingrad/, 25. I 1893 — Moskva, 12. XII 1984). Jedan od rodonačelnika i osnivač ruske formalističke škole u proučavanju književnosti, studirao je na Povijesno-filološkom fakultetu u Petrogradu. Nakon revolucije emigrira, da bi se 1923. vratio u SSSR. Na filmu ođ 1926. kao scenarist (Po zakonu L. V. Kulješova). O filmu je počeo pisati već 1923 (Književnost i kino — Literatura i kinematograf /u Berlinu/). U jeku »vladavine« sovj. → montažne škole zastupa stavove koji su se često neposredno suprotstavljali teoriji i praksi tog vremena (npr. kritika → Ejzenštejnova shvaćanja tipaža). Film i književnost imaju paralelnu sudbinu, jer se koriste istim »smislenim materijalom«: izražajnim postupcima čovjeka, njegovim životom i prirodom što ga okružuje, saopćenim putem sižea. Razlikuje ih »osnovna molekula« izražajne materije i načela konstrukcije: umjesto promjenljivog odnosa između znaka i značenja u govornom jeziku, film. znak je s predmetom u stalnom odnosu. On je istodobno i materija i energija, što znači da bolje označuje no što izražava, jer i vjerno i uvjetno prikazuje zbivanje; zato se film. izraz sastoji od uvjetnih trenutaka koji se, zahvaljujući kontekstu u koji stupaju, asocijativno vezuju za stvarne trenutke (Osnovni zakoni filmskog kadra — Osnovnye zakony kino-kadra, 1927; Zapažanja o sižeju u prozi i o filmskoj dramaturgiji — Zametki o sjužete v proze i kinodramaturgii, 1956). Film ne objašnjava, on prikazuje — njegov siže je izbor iskustvenih trenutaka iz života, a ne uspostavljanje posebnog govora koji višesmisleno označuje događaje, kao književnost (Siže u filmu — Sjužet v kinematografe, 1923), a montaža je — suprotno učenju L. V. Kulješova — sastavljanje predmeta od dijelova, s pomoću kojega umjetnik iskazuje svoj odnos prema predmetu (Sukob i njegov razvoj u filmskom proizvodu — Konflikt i ego razvitie v kinoproizvedenii, 1962). Zvuk nije promijenio suštinu medija, iako je »gledanje trenutno, a riječ se potčinjuje vremenu«; ipak, on je od filma stvorio samostalnu umjetnost, u kojoj se podjednako ostvaruju mogućnosti sinkroniteta i kontrapunkta između slike i zvuka (Drugi pristup — Vtoroe vstuplenie, 1963) (svi spomenuti ogledi u zborniku Za četrdeset godina — Za sorok let, 1965).

Ostali važniji scenariji: Izdajica (A. M. Room, 1926); Treća Meščanska (B. V. Barnet, 1927); Kuća na Trubnoj (B. V. Barnet, 1928); Minjin i Požarski (V. I. Pudovkin i M. I. Doller, 1939).

Ostali važniji filmskoteorijski radovi: Semantika filma (Semantika kino, 1925); O formalizmu (O formalizme, 1936); Scenarij i film (Scenarij i fil’m, 1953); Scenarijosnova filma (Scenarij — osnova fil'ma, 1960); Ejzenštejn (1973).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ŠKLOVSKI, Viktor Borisovič. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5059>.