SYDOW, Max von

SYDOW, Max von (pr. ime Carl Adolf von Sydow), šved. filmski i kazališni glumac (Lund, 10. IV 1929). Školovao se (1948-51) u Kraljevskomu dramskom kazalištu u Stockholmu; uspješno nastupao na scenama Norrköpinga, Helsingborga te Malmöa (gdje je otpočeo suradnju sa I. Bergmanom). Na filmu debitira već kao student 1949 (Samo mati A. Sjöberga), a ugled (i međunarodni) stječe 1956. likom srednjovj. viteza koji za svoj život igra i gubi partiju šaha sa Smrću (Sedmi pečat I. Bergmana). Visok, koščat i mršav, plavokos, izdužena lica koje može djelovati i autoritativno i prijeteće i asketski, nakon toga u Bergmanovim filmovima glumi likove kroz koje autor iskazuje obeshrabrujuću stranu svog pogleda na ljudsku egzistenciju: budućeg oca koji ne želi dijete u filmu Na pragu života (1958), iluzionista u Licu (1958), bogatoga srednjovj. seljaka koji osvećuje silovanje i umorstvo kćeri u Djevičanskom izvoru (1959), liječnika koji nije u stanju pomoći supruzi koja tone u ludilo u filmu Kroz tamno ogledalo (1960) i ribara koji u opsesivnom strahu od Kinezâ počinja samoubojstvo u Zimskom svjetlu/Pričesnicima (1962). To mu donosi poziv u Hollywood, gdje ulogom Krista u filmu Najveća priča ikad ispričana (G. Stevens, 1965) otpočinje međunar. karijeru. Nezadovoljan ponudama, vraća se u Švedsku i nove uspjehe postiže u djelima J. Troella (Tvoj život je ovdje, 1966; Emigranti, 1971; Nova zemlja, 1972), I. Bergmana (Vučje doba i Stid, oba 1968; Strast, 1969; Dodir, 1971) i L.-M. Lindgrena (Krošnje crne palme, 1969). Učvrstivši međunar. karijeru (kao jedini skand. glumac ranga svjetske zvijezde), glumi u rasponu od negativaca u izrazito komerc. produkcijama (npr. Noćni posjetilac, 1971, L. Benedeka, Visoka meta, 1978, J. Hougha i Flash Gordon, 1980, M. Hodgesa) do karakternih uloga u ambicioznim filmovima (npr. sovj. obavještajca u Kremaljskom pismu, 1970, J. Hustona, naslovni lik u Istjerivaču đavola, 1973, W. Friedkina /igra i u nastavku Egzorcist II: heretik, 1977, J. Boormana/ i Hesseova pisca u Stepskom vuku, 1974, F. Hainesa). Ugled održava i 80-ih godina, kada ponovno postiže uspjehe u skand. filmovima: kao polarni istraživač Andrée u Orlovom letu (J. Troell, 1982) te kao otac naslovnog junaka u canneskom pobjedniku i dobitniku Oscara Pelleu osvajaču (B. August, 1988 /i sâm je nominiran za Oscar/). Do 1989. nastupio je u oko 80 filmova; režirao je film Katinka (1988) prema prozi dan. književnika H. Banga.

Ostale važnije uloge: Gospođica Julija (A. Sjöberg, 1951); Divlje jagode (I. Bergman, 1957); Ljubavnice (V. Sjöman, 1962); Havaji (G. R. Hill, 1966); Quillerov izvještaj (M. Anderson, 1966); Tri Kondorova dana (S. Pollack, 1975); Pseće srce (A. Lattuada, 1975); Izuzetni leševi (F. Rosi, 1976); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Putovanje prokletih (S. Rosenberg, 1976); Stupaj ili umri (D. Richards, 1977); Zmijsko jaje (I. Bergman, 1977); Veliko ključanje (M. Bolognini, 1977); Uragan (J. Troell, 1979); Direktan prijenos smrti (B. Tavernier, 1979); Pobjeda (J. Huston, 1981); Conan (J. Milius, 1982); Nikad ne reci nikad (I. Kershner, 1983); Dine — pješčani planet (D. Lynch, 1984); Pokajnik (P. Squitieri, 1986); Vuk pred vratima (H. Carlsen, 1986); Duet za solisticu (A. S. Mihalkov-Končalovski, 1986); Hannah i njezine sestre (W. Allen, 1986).