SWANSON, Gloria

SWANSON, Gloria (pr. ime G. Josephine Mae Swenson), am. glumica (Chicago, 27. III 1897 — New York, 4. IV 1983). Kći oficira, iz obitelji švedsko-tal. podrijetla. Isprva trg. pomoćnica. Na filmu od 1913. u kompaniji Essanay u Chicagu (na »špici« je prvi put potpisana 1915), glumi nezapažene sporedne uloge uz tadašnjeg (od 6) supruga W. Beeryja, koji je i odvodi u Hollywood. God. 1916/17. angažira je M. Sennett za kompaniju Keystone-Triangle (oko 10 komedija te 8 filmova u ulogama neshvaćenih supruga ili prijateljica). Nakon što se kratkotrajno okušala kao pjevačica, angažira je C. B. De Mille. U 6 njegovih filmova (npr. Ne mijenjaj supruga, 1918; Muški rod — ženski rod, 1919; Stare supruge za nove, 1920; Anatolove ljubavne veze, 1921), romant. komedija poznatih kao »farse iz spavaćih soba«, kao protagonistica bračnih i izvanbračnih pustolovina visokog društva S. postaje utjelovljenje → mondenke, ljubiteljice luksuza i statusnih simbola (npr. kupa se u bazenima od oniksa /vrlo poznate scene u De Milleovim filmovima/); sl. stil prakticira i u privatnom životu (ogrtači od perja, cipele s izuzetno visokim potpeticama). Na vrhuncu popularnosti 1921. prelazi u Paramount i jednako uspješno surađuje sa S. Woodom (10 filmova: npr. Veliki trenutak, 1921; Nemoj reći sve, 1921; Preko svih prepreka, 1922) i A. Dwanom (8 filmova: npr. Zaza, 1923; Muškarača, 1924; Kakve li udovice!, 1930). Prilagodljiva različitim žanrovima (od komedija i melodrama do pseudopov. kostimiranih spektakla), ekspresivnih gesta i mimike, vrlo privlačna ovalnog lica velikih očiju, najbolja ostvarenja davala je ulogama frivolnih dokoličarki i pariških gigolettes, ali uvijek žena koje se žele emancipirati od ovisnosti o muškarcu, kojima je — uz konkurenticu P. Negri — postala »seks-simbol« 20-ih godina. God. 1926. odbija obnovu ugovora s Paramountom (za tada rekordnih milijun dolara godišnje), te osniva vlastitu kompaniju (distribuira preko United Artistsa). Kritika je dobro primila filmove Sadie Thompson (R. Walsh, 1928) i Uljez (E. Goulding, 1929), za koje je nominirana za Oscar. Pozornost je privukao i film Kraljica Kelly (1928), o učenici zaljubljenoj u princa, u koji je kapital uložio i J. Kennedy, a redatelj E. von Stroheim je priču napisao upravo za nju; kako je uzajamna netrpeljivost redatelja i glumice neprestano rasla, snimanje je prekinuto. Ugodna glasa, uspješno se prilagođuje zv. filmu, ali njezin tip zastarijeva, pa nastupa tek povremeno (npr. Večeres ili nikad, 1931, M. LeRoya). Bavi se modno-kozmetičkom propagandom i kreiranjem odjeće, a na Broadwayu zapaženo tumači gl. ulogu u Dvadesetom stoljeću B. Hechta i Ch. MacArthura. Poratni film. Gledatelji identificiraju je s tragičnim likom i sudbinom Norme Desmond, bivše dive nij. filma koja živi od uspomenâ i opsesije o trijumfalnom povratku u Bulevaru sumraka (1950, nominacija za Oscar) B. Wildera. Objavila je autobiografiju Swanson on Swanson (New York 1980).

Jedna od najistaknutijih predstavnica »zlatnog doba« hollywoodskog glamoura, simbioza → mondenke i vampa, snažnog temperamenta i uvjerljivosti glume, S. je pripremila ukus i fantaziju gledateljstva za »mitske zvijezde« G. Garbo i M. Dietrich.

Ostale važnije uloge: Njegov novi posao (Ch. Chaplin, 1915); Hollywood (J. Cruze, 1923); Kolibri (S. Olcott, 1924); Madame Sans-Gêne (L. Perret, 1925); Neukrotiva dama (F. Tuttle, 1926); Indiskrecija (L. McCarey, 1931); Glazba u zraku (J. May, 1934); Moj sin Neron (Steno, 1955); S. O. S. iz Boeinga 141 (J. Smight, 1974, glumi sâmu sebe).

LIT.: L. Carr, Four Fabulous Faces: Garbo, Swanson, Crawford, Dietrich, New Rochelle 1970; R. Hudson/R. Lee, Gloria Swanson, New York 1970.