SUTJESKA FILM

SUTJESKA FILM, organizacija za proizvodnju filmova iz Sarajeva, osnovana na inicijativu Udruženja filmskih radnika BiH 1960, nakon krize proizvodnje u ovomu film. središtu (koja je posebno pogodila dokum. film). Do 1975. bavi se isključivo proizvodnjom kratkometr. filmova — pretežno dokumentarnih, u nešto manjem opsegu kratkih igranih, te u nekoliko pokušaja i animiranih (crt. i lutkarskih). Prvi direktor bio je D. Samokovlija. Proizvodnja ubrzo raste na više od 20 naslova godišnje, od toga polovica otpada na namjenske filmove. Dolaskom redatelja S. Jovičića za direktora (1963-81), te nešto kasnije film. kritičara P. Ljubojeva za umj. direktora (1965-70), potiče se razvoj autentičnog dokumentarca, kojemu su temelje postavili već afirmirani redatelji Ž. Ristić, H. Krvavac, T. Janić. P. Majhrovski, V. Balvanović, G. Šipovac, M. Mutapčić i S. Mrkonjić. Tokom 60-ih godina redatelji B. Tanović, V. Hadžismajlović, V. Filipović, M. Fehimović, M. Kosovac, M. Kapidžić i B. Čengić unose novi senzibilitet u tradic. izraz, a poč. 70-ih godina P. Ljubojev, V. Stojanović, M. Komosar i N. Stojanović sve više uključuju elemente igr. filma i stilizacije. Značajni uspjesi na domaćim i međunar. smotrama donose ovoj produkciji epitet Sarajevska škola dokumentarnog filma. Proizvedena su i 2 igr. omnibus-filma u režiji M. Bapca, K. Rakonjca i Ž. Pavlovića (Kapi, vode, ratnici, 1962; Grad, 1963). Nakon velike proizvodne krize igr. filma i rasformiranja Bosna filma i Studio filma (1975), S. preuzima imovinska prava i fond filmova tih poduzeća, te proširuje proizvodnju i na igr. film. U tom razdoblju javljaju se novi uspješni dokumentaristi — M. Idrizović, Z. Lavanić, R. Orozović, M. Zoranović, R. Stanišić, M. Mandić, B. Filipović, a stižu i nova priznanja — uz ostala, po dvaput Grand Prix na festivalima u Beogradu i Krakovu te jednom u Kairu. Na igr. filmu u okviru poduzeća debitiraju V. Ljubić (Prkosna delta, 1980), E. Kusturica (Sjećaš li se Dolly Bell, 1981, nagrađen Zlatnim lavom za debitantski film u Veneciji), N. Dizdarević (Gazija, 1981), V. Hadžismajlović (Dvije polovine srca, 1982) i R. Orozović (Vanbračna putovanja, 1988).