STROZZI, Tito

traži dalje ...

STROZZI, Tito, glumac, redatelj, pisac i glazbenik (Zagreb, 14. X 1892 — Zagreb, 23. III 1970). Jedan od najsvestranijih hrv. i jugosl. kazališnih umjetnika, s majkom Marijom Ružičkom, sestrom Majom Pečić i suprugom Elizom Gerner obilježio je kaz. epohu u rasponu od jednog stoljeća. Glum. karijeru je otpočeo 1919. u Hrvatskomu narodnom kazalištu u Zagrebu; osobito se isticao tumačenjem klas. junaka, salonskih ljubavnika i Krležinih likova. Bio je i zapažen i inovativan redatelj kaz. komada i opera, te svestran pisac — romansijer, novelist i dramatičar. Na film dolazi 1919. kao improvizator klavirske pratnje za nij. filmove; iste je godine među osnivačima društva Jugoslavija film d. d. Vlastitim cjelovečernjim filmom Dvorovi u samoći (1925, i glumac) prema ideji M. Ogrizovića, o 2 stare hrv. plemićke obitelji i njihovim odnosima od ljubavi do mržnje, jedan je od međaša hrv. kinematografije; unatoč ambiciji i velikim vlastitim sredstvima uspjeh je izostao. Ipak, S. 1926. pokreće široku akciju osnivanja dioničarskog društva Strozzi film, te u časopisu »Film« objavljuje poziv glum. aspirantima koji bi novčanim ulogom stekli pravo da se natječu za »glavnu ulogu u jednom vele-filmu«. Uvjeren u uspjeh, već je pripremio snimanje filmova Požar strasti prema J. Kosoru i Zrinski prema vlastitoj drami, izabravši djela u to vrijeme vrlo uspješna u kazalištu; kako je poziv ostao bez većeg odjeka, Strozzijevo je film. poduzeće ubrzo moralo u likvidaciju. Prije rata glumio je u filmovima Brišem i sudim (I. Borštnik, 1919), U lavljem kavezu (A. Grund, 1919) i Kovač raspelâ (H. Hanus, 1919), a nakon rata u Priči o fabrici (1948), Poslednjem danu (1951) i Karolini Riječkoj (1951) V. Pogačića, Koncertu (1954) B. Belana, te Tri Ane (1959) B. Bauera.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

STROZZI, Tito. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4977>.