BERLANGA, Luis García

BERLANGA, Luis García, španj. redatelj i scenarist (Valencia, 12. VI 1921). Rođen u bogatoj posjedničkoj obitelji, u mladosti desničarski orijen tiran (pripadnik Falange). Na istočnoj fronti borio se kao dobrovoljac na strani Nijemaca; po vlastitu iskazu, vratio se promijenjen. Bezuspješno je studirao pravo i književnost, slikao i bavio se dekoraterstvom. God. 1947, vidjevši Don Quijotea (1933) G. W. Pabsta, odlučuje se upisati na visoku film. školu Instituto de Investigaciones Cinematográficas, čiju diplomu stječe 1949. Više njegovih prvih scenarija nije nikad realizirano, što će mu se često događati i kao već priznatom umjetniku. God. 1951. zajedno sa J. A. Bardemom režira film Sretan par (Esa pareja feliz), a njihov zajednički scenarij Dobrodošli, Mr. Marshall (Bienvenido, Mr. Marshall) B. sam realizira iduće godine. Oba filma — ironična priča o svakidašnjim problemima tzv. malih ljudi, odn. satira što ismijava besmislene iluzije koje je u španj. provinciji budio Marshallov plan — značila su izlazak španj. kinematografije iz letargije u doba diktature. Slijedeći uspjeh postiže djelom Calabuch (1956), humorističkom, optimistički intoniranom pričom o malom katalonskom selu koje se suprotstavlja am. mornarici da bi zaštitilo am. znanstvenika koji ne želi da se njegovo znanje iskoristi u vojne svrhe; u ovom filmu Berlanga daje možda najbolji lik svoga opusa, putujućeg bikoborca koji sa svojim bikom — prijateljem, a ne protivnikom — priređuje fingirane borbe po sajmovima. Imajući stalno neprilike i s drž. i s crkvenom cenzurom, tek se 1961. ponovno javlja vrijednim djelom: Plácido (predložen za Oscara) je gorčinom ispunjena priča o tridesetoro ljudi, izgubljenih o Božiću negdje oko Burgosa, čije se besciljno lutanje, gotovo neko besmisleno hodočašće, redateljevim majstorstvom pretvara u žestok iskaz o apsurdnosti frankističkog društva. Taj nagli zaokret u tonu B. duguje prvenstveno suradnji sa scenaristom R. Azconom, koja će se nastaviti i u kasnijim filmovima. Krvnik (El verdugo, 1963, izvanredna gl. uloga N. Manfredija) smatra se umjetnički najuspjelijim Berlanginim djelom; španjolski film. kritičari i film. radnici proglasili su ga 1976. najboljim do tada snimljenim španj. filmom uopće. To je priča o namješteniku pogrebnog zavoda, čovjeku koji se užasava svakog nasilja, a kojega okolnosti nagone da postane krvnikom; nemoćan, rezigniran, on svjesno — iako prestravljeniji od osuđenika — ide do kraja, uvjerivši sama sebe u neizbježivost smrtne kazne. U novijim filmovima B. se sve više bavi odnosom spolova, prikazujući putem seksualne simbolike i naglašeno erotskih scena, uz natruhe mizoginije, usamljenost današnjega gradskog čovjeka; u tom smislu valja osobito istaknuti film Prirodna veličina (Grandeur nature, 1973), priču o čovjeku koji pokušava uspostaviti odnos s plastičnom lutkom. Nacionalni lov (Escopeta nacional, 1978) pokušaj je obračuna — u njemu svojstvenome ironičnom stilu — s frankističkim društvom i s preživjelim oblicima njegova djelovanja.

Uza svu kvalitativnu neujednačenost svoga opusa (a režirao je, pored spomenutih, još 6 filmova), B. je vodeća ličnost španj. filma u doba diktature, autor koji je u stalnoj borbi s cenzurom ipak uspio — najčešće putem ironije, gorke satire ili crnoga humora — dati izvornu i istinitu sliku Španjolske treće četvrtine XX st. Svjetonazor iz kojeg je ta slika proistekla, vrlo precizno karakteriziraju njegove vlastite riječi : »Želim samo putem čovjekova društvenog i ljudskog aspekta ukazati na, u osnovi, dobrotu čovjeka. Kao čovjek ja sam liberal, kao ličnost kršćanin, a kao stvaralac anarhist«.

Ostali filmovi : Zaručnik na vidiku (Novio a vista, 1953, zajedno s J. A. Bardemom); Svakog četvrtka čudo (Los jueves, milagro, 1957); Četiri istine (Les quatre vérités, omnibus, epizoda Smrt i drvodjelac — La muerte y el leńador, 1962); Piranje (Las pirańas, 1967); Živjeli mladenci! (¡Vivan los novios!, 1969); Nacionalno nasljeđe (Patrimonio nacional, 1980).

LIT.: J. Perucha Pérez, Berlanga, Valencia 1980; L. Hernández/J. Hidalgo, El ùltimo Austro-Húngaro: conversaciones con Berlanga, Barcelona 1981.