BERKOVIĆ, Zvonimir

BERKOVIĆ, Zvonimir, redatelj i scenarist (Beograd, 1. VIII 1928). Studirao je violinu na konzervatoriju i režiju na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Bavio se lut. kazalištem, a tijekom 50-ih i 60-ih godina objavljivao brojne kaz. i glazb. kritike. Filmom se počeo baviti 1954. kao prvi dramaturg u Jadran filmu; ubrzo počinje pisati scenarije (samostalno ili u suradnji) za dokumentarne (Kamerom kroz Zagreb, 1957, S. Weyganda; Moj dom, 1958, B. Ranitovića), crtane (Zbog jednog tanjura, 1959, N. Kostelca; Mala kronika, 1962, V. Mimice) i igr. filmove (Karolina Riječka, 1954, V. Pogačića; Opsada, 1956, B. Marjanovića; epizoda Poslije predstave A. Vrdoljaka u omnibusu Ključ, 1965). Za scenarij filma H-8 (N. Tanhofer, 1958), koji je napisao s T. Butorcem, dobio je Zlatnu arenu i nagradu Jelen na festivalu u Puli. Red. prvijenac mu je dokum. film Moj stan (1962), u kojem je dao ironični prikaz stambenih prilika u skučenim prostorima novogradnji (nagrađen na festivalima u Beogradu i Cannesu), a kasnije je u sličnom duhu režirao Baladu o pijetlu (1964). Njegov prvi igr. film Rondo (1966) pobudio je pozornost kritike i publike; osebujna psihol. igra komornog tipa u kojoj je film. struktura izgrađena prema principu glazb. oblika ronda, uz vrhunske glum. kreacije (M. Dravić, R. Bašić, S. Žigon) i impresivnu fotografiju nadahnutu slikarstvom M. Stančića (T. Pinter), ovaj fatalistički intoniran film o nekonvencionalnom bračnom trokutu predstavljao je doprinos afirmaciji novog senzibiliteta i modernoga autorskog filma u jugoslavenskoj kinematografiji. Prikazivan u nekoliko evr. zemalja, Rondo je dobio šest nagrada na festivalu u Puli i nagradu za scenarij u Atlanti (SAD). I slijedeći svoj film na temu krize braka, Putovanje na mjesto nesreće (1971), B. je režirao prema vlastitome scenariju. Od 1974. djeluje kao nastavnik film. scenarija i dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.