SPAAK, Charles

SPAAK, Charles, franc. scenarist podrijetlom iz Belgije (Bruxelles, 25. V 1903 — Nica, 4. III 1975). Iz čuvene belg. obitelji koja je dala niz značajnih ličnosti kult. i polit. života (otac pjesnik i dramatičar, majka dugogodišnja članica belg. Senata, jedan brat istaknuti političar, drugi dramatičar); otac → Catherine S. Prekida studij prava i bavi se novinarstvom, a uspješan je i kao kaz. pisac. God. 1928. odlazi u Pariz, gdje ga zemljak — redatelj J. Feyder uvodi u krug mladih sineasta koji čine J. Epstein, R. Clair, M. Carné i dr. Iduće godine piše svoj prvi scenarij za Novu gospodu J. Feydera, za kojeg stvara još 3 značajna predloška: Velika igra (1934), Pansion Mimoza (1935) i Herojski kermes (1936). Velik doprinos daje i franc. → poetskom realizmu: Velika iluzija (J. Renoir, 1937) i Kraj dana (J. Duvivier, 1939). Osnovni postulat njegova pisanja za film bilo je vjerno slikanje određene sredine (la peinture d’un milieu), u kojoj likovi nose određene tipične karakteristike vezane uz soc. podrijetlo (što je ponajbolje uočljivo u Velikoj iluziji). Nakon II svj. rata osobito uspješno surađuje sa A. Cayatteom, posebno u »filmovima s tezom« Pravda je izvršena (1950) i Svi smo mi ubojice (1952). Istaknuo se i kao adaptator knjiž. djelâ (npr. Dostojevskoga/Idiot, 1946, i Zločin i kazna, 1956, G. Lampina/, Gorkoga /Na dnu, 1936, J. Renoira/ i dr.). Sam ili u suradnji napisao je oko 140 scenarija, od kojih je realizirano više od 100. Aktivan je do 1974; u poslijeratnom razdoblju njegove predloške realiziraju mahom redatelji starije generacije (npr. Duvivier, Cayatte, H. Decoin, Christian-Jaque, G. Lacombe i dr.), s kojima je od kritičarâ franc. novog vala bio napadan kao jedan od najeminentnijih predstavnika tzv. cinéma d’adaptation. Režirao je igr. film Misterij Barton (Le mystère Barton, 1949) — bez većeg uspjeha.

I njegova mlađa kći Agnès Spaak je glumica.

Ostali važniji filmovi: Zastava (J. Duvivier, 1935); Bilo ih je pet (J. Duvivier, 1936); Čovjek dana (J. Duvivier, 1936); Ždrijelo ljubavi (J. Grémillon, 1937); Neobični gospodin Victor (J. Grémillon, 1938); Mollenard (R. Siodmak, 1938); Posljednji povratnik (P. Chénal, 1939); Božanski trag (L. Moguy, 1940); Kakav otac, takav sin (J. Duvivier, 1940); Ubojstvo Djeda Mraza (Christian-Jaque, 1941); Nebo pripada vama (J. Grémillon, 1943); Stubište bez kraja (G. Lacombe, 1943); Dio sjene (J. Delannoy, 1945); Domovina (L. Daquin, 1945); Afera kraljičine ogrlice (M. L’Herbier, 1946); Panika (J. Duvivier 1946); Vječni sukob (G. Lampin, 1947); Poleđina karata (A. Cayatte, 1948); Čovjek čovjeku (Christian-Jaque, 1948); Noć je moje carstvo (G. Lacombe, 1951); Divna stvorenja (Christian-Jaque, 1952); Thérèse Raquin (M. Carné, 1953); Odjenuti gole (M. Pagliero, 1953); Plaža (A. Lattuada, 1953); Osnovna škola (A. Lattuada, 1954); Velika igra (R. Siodmak, 1954); Prije potopa (A. Cayatte, 1954); Crni dosje (A. Cayatte, 1955); Pariz, Palace Hotel (H. Verneuil, 1956); Kad se žena umiješa (Y. Allégret, 1957); Varalice (M. Carné, 1958); Katia (R. Siodmak, 1959); Usijana soba (J. Duvivier, 1962); Cartouche (Ph. de Broca, 1962); Germinal (Y. Allégret, 1963); Mač i vaga (A. Cayatte, 1963); Četiri dana u paklu (É. Périer, 1974).