SNIMLJENO KAZALIŠTE

SNIMLJENO KAZALIŠTE, također snimljeno pozorište i snimljeni teatar, rasprostranjen naziv za igr. filmove koje karakterizira lako zamjetljiva sličnost s kaz. predstavom i koji se stoga kvalificiraju kao nedostatno filmični (→ filmičnost), odn. tipa prikazivanja neprimjerena film. mediju (→ prikazivanje, filmsko). Odnosi se to većinom na djela — snimljena prema kaz. tekstu i/ili predstavi, ali i prema originalnim scenarijima koje karakterizira kaz. dijalog — u kojima prevladavaju dijalozi, »teatralna« gluma, odsustvo montažne razradbe prizorâ, dakle, u kojima se mizanscena razrađuje na kaz. način, svodeći se na »frontalnu« usmjerenost gledateljâ, tj. uglavnom na jednu → točku promatranja; naime, u kazalištu gledatelj, tipično, vidi djelo uvijek iz iste udaljenosti, iz istog smjera i vremenski kontinuirano. Budući da je nemoguće apsolutno razgraničiti »kazališno« od »filmskoga«, tvrdnja da je neki film »snimljeno kazalište« znači samo indikaciju o svojstvima pojedinog djela, ne nužno i vrijednosni sud. Ipak, izraz se najčešće upotrebljava u pejorativnom smislu, osobito od strane film, »puristâ«, no nastanak te kvalifikacije ima jasne uzroke — primarno u tendencijama koje su pretpostavljale da se film. djelo može sačiniti »registracijom«, »imitacijom« kaz. predstave (→ film d’art; m. pagnol), posebno u počecima i nij. i zv. razdoblja, te u kinematografijama u nastanku, u kojima kaz. predlošci mogu biti osnovica proizvodnje (→ kazalište i film).