SNIMANJE ZVUKA

SNIMANJE ZVUKA, također snimanje tona, jedna od osnovnih djelatnosti i faza tehnol. postupka u stvaranju zv. filma (→ zvuk na filmu). Pod snimanjem zvuka u najširem smislu razumijeva se stvaranje, prikupljanje i obradba njegovog signala za realizaciju → tona na filmu. U užem smislu predstavlja »konzerviranje« ton. signala (→ fonografija, filmska), tj. stvaranje trajnog zapisa tona: → fonograma. Snimanju zvuka prethodi pisanje → tonskripta (prema scenariju, odn. knjizi snimanja). U ostvarenju određenoga zvukovnog izraza i izboru tehnologije snimanja zvuka sudjeluju redatelj, te snimatelj zvuka i njegovi suradnici, uz suradnju s → toninženjerom koji s → tontehničarom osigurava tehnol. i akustične uvjete snimanja zvuka. S. se odvija u najrazličitijim prostorima (→ tonstudio) i okolnostima, u kojima trebaju postojati primjereni akustički uvjeti (→ akustika). Dotičan prostor mora omogućavati dobru čujnost odn. zadovoljavajuću mikrofonsku registraciju željenog zvuka (→ akustika prostora). U prostoru snimanja zvuka treba biti što manji utjecaj dr. nepoželjnih zvukova odn. buke, što osobito dolazi do izražaja u snimanju zvuka u eksterijeru. Eksterijerna snimanja zvuka, posebno → šumova i zvukova → akustične atmosfere, zahtijevaju odabir mikrofonâ i ton. opreme, korištenje posebnih prenosivih magnetofona → nagra, a snimanje film. scenâ i korištenje → megafonâ. Snimanja u interijeru, a naročito u specijaliziranim prostorima (studijima), uvjetovana su također razinom buke i određenom ječnošću prostora (→ reverberacijom). Primjerena reverberacija postiže se odgovarajućim → apsorpcijom zvuka u prostoru snimanja. Optimalni akustički uvjeti u zatvorenom postižu se odabirom scenog. materijala i posebnom obradbom zidova studija i prostora prilagodnim → akustičkim konstrukcijama i materijalima, te postavljanjem u prostor dodatnoga → akustičkog ekrana, → akustičkog paravana i tonske kabine. Za primjerenu mikrofonsku registraciju u prostoru snimanja primjenjuje se, osim najrazličitijih vrsta mikrofonâ, također → boom i → mikrokran za postizanje optimalnog položaja mikrofonâ u prostoru, a kojima rukuju mikroman ili mikrooperater. U mnogim snimanjima zvuk i sliku treba s pomoću magnetofona i film. kamere snimiti odmah sinkrono, što se postiže tzv. sinkronim snimanjem s → pilottonom. Sinkrono snimanje, koje može biti istodobno programirano i automatsko, vrši se primjenom → time codea (TC). U ozvučenju film. slike za postizanje prostornog zvuka oko gledalaca primjenjuju se razni sistemi: → stereofonija i → kinoambiofonija. Za sinkrono snimanje uz neposredno usklađenje veličine zv. i slikovnog prostora primjenjuje se → zoom-mikrofon. U snimanju filma za kućnu upotrebu zvuk se najčešće snima neposredno na ton. trag koji se nalazi na film. vrpci (tzv. fonogram), gdje se kvaliteta zvuka kreće u granicama → hi-fi normi.

U fonografiji na filmu primjenjuju se sve vrste meh., optičkog i magn. zapisa zvuka. U stvaranju filma svi se ton. signali različitog podrijetla — snimljeni na magnetofonskim vrpcama različitih širina, gramofonskim pločama raznih teh. standarda i kasetama — presnimavaju na poseban prikladni → magnetfilm, radi dalje zajedničke obradbe sa slikom na film. vrpci. Za ton. snimanja s pomoću magnetfilm. vrpce odn. perfa primjenjuju se specijalni magnetofoni → magnetocord i → magnetfilmski snimač-reproduktor. Zadnju fazu snimanja i obradbe zv. signala predstavlja sinkronizacija: tada ton poprima svoju završnu teh. i umj. kvalitetu usklađenu s film. slikom. U fazi → naknadne sinkronizacije zvuk se naknadno sinkrono oblikuje i snima prema unaprijed određenoj film. slici (za razliku od → presinkronizacije, kada je ton snimljen prije slike). U posebnim studijima za sinkronizaciju obavlja se snimanje → zvučnih efekata koje proizvodi neposredno glasom fonoanimator, ili nastaju uz pomoć ton. rekvizita (tzv. → tonanimator).

Ton se snima s pomoću → tonmikspulta, koji se u ton. studijima nalazi u posebnoj prostoriji za slušnu kontrolu: → tonrežiji. Na tonmikspultu vrši se obradba zvuka s pomoću elektroakustičkih → filtara, → Dolby-sistema, dodavanjem umjetne → jeke, a također i → miješanje zvuka koje obavlja → tonmikser. Zvuk snima → snimatelj zvuka, a složenija studijska snimanja i sinkronizaciju još tonmikser, → tonmajstor, → tonrežiser ili toninženjer. Za vrijeme snimanja zvuka vrši se slušna kontrola koja se — osim slušalica — obavlja u tonrežijama, studijima i projekcijskim dvoranama primjenom → zvučnikâ i → ozvučnih konstrukcija, koji se također koriste i za postizanje kinoambiofonije (kojom rukuje → tonoperater).

U razmjeni filmova i njihovoj uporabi za naknadnu sinkronizaciju primjenjuje se snimanje IT-vrpce, čiji ton, kao i ton za pojedine specifične namjene, u distribuciji specijalnih filmova uređuje → tonredaktor.