LZMK

Filmska enciklopedija

SMOKTUNOVSKI, Inokentij Mihajlovič Filmska traka traži dalje ...

SMOKTUNOVSKI, Inokentij Mihajlovič, sovj. glumac (Tatjanovka, Sibir, 18. III 1925). Još nepunoljetan bori se u II svj. ratu, kada i glumi u amat. kazališnim predstavama. Glumu studira u Teatru Puškina u Krasnojarsku. Karijeru otpočinje u provinciji (Norilsk, Mahačkala, Staljingrad), potom prelazi u Moskvu, napokon (1957) u Lenjingrad (prestižni angažman u Boljšom dramatičeskom teatru), gdje se 1958. afirmira kao knez Miškin u Idiotu. Na filmu debitira 1956. Svijetle kose, prodorna pogleda, glum. temperamenta u rasponu od kontemplativnosti do grozničavosti, s lakoćom interpretira urbane protagoniste i intelektualce, intenzivnošću odudarajući od glum. patosa tipičnog za raniji socrealist. shematizam. Izuzetno je zapažen kao sarkastični atomski fizičar u Devet dana jedne godine (M. I. Romm, 1962), no ključno mu je ostvarenje (kojim stječe i međunar. ugled) naslovni lik u Hamletu (1964) G. M. Kozinceva, gdje Shakespeareova junaka tumači kao srčanoga, prosvijećenog princa koji se pokušava suprotstaviti opresiji i licemjerju. Šezdesetih godina još se ističe likom čudaka u popularnoj komediji Kradljivac automobila (E. A. Rjazanov, 1966), dok 70-ih renome održava ulogama znamenitih ličnosti (npr. naslovni lik u Čajkovskom I. V. Talankina i lik fizičara Ciolkovskog u Ukroćenim vatrama D. J. Hrabovickog, oba 1971) ili u ekranizacijama klas. predložaka (npr. Zločin i kazna, 1970, L. A. Kulidžanova, Ujak Vanja, 1971, A. S. Mihalkova-Končalovskog i Stepa, 1978, S. F. Bondarčuka). Od 1976. član je Moskovskoga hudožestvenog teatra. God. 1964. nagrađen je Lenjinovom nagradom, 1971. Nagradom »Braća Vasiljevi«, a 1974. stječe titulu Narodni umjetnik SSSR-a.

Ostale važnije uloge: Prvi dan (F. M. Ermler, 1958); Neposlano pismo (M. K. Kalatozov, 1960); Majke i kćeri (S. A. Gerasimov, 1974); Romanca o zaljubljenima (A. S. Mihalkov-Končalovski, 1974); Legenda o Tillu Eulenspiegelu (A. A. Alov i V. N. Naumov, 1975); Oni su se borili za domovinu (S. F. Bondarčuk, 1975); Izbor cilja (I. V. Talankin, 1976); Barijera (H. Hristov, 1979, u Bugarskoj); Crne oči (N. S. Mihalkov, 1987, u Italiji).

LIT.: R. Benjaš, Inokentij Smoktunovskij, Moskva 1965; J. Gazda, Innokientij Smoktunowski, Warszawa 1975.

N. Pc.


Citiranje:
SMOKTUNOVSKI, Inokentij Mihajlovič. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 21.9.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4821>.

kratice i simboli