SLIČICA

SLIČICA, također kvadrat i fotogram, pojedinačna statička slika u nizu takvih, od kojih se sastoji film. → vrpca, odn. projicirani film. Tehnološki, S. je onaj dio vrpce koji se — pri njezinu ritmičkom protoku kroz → kameru, odn. kroz → projektor — jednokratno, statično eksponira (→ ekspozicija), odn. projicira na film. platno. Pretežno, zato, sličica je fotografija (zato se još i naziva fotogram), i to pravokutnog oblika (koji je u nij. razdoblju bio blizak omjerima kvadrata /zato ga se naziva kvadrati). Ali, kako je prostor sličice standardno osiguran na vrpci, i tehnologijom stand. projekcije na platnu, to se S. može izraditi i općim prosvjetljenjem vrpce, bez snimanja prizora, odn. ucrtavanjem figura unutar nje (→ crtani film; l. lye; n. mclaren), pa u tom slučaju ona nije fotografija.

S. je perceptivno nerazlučivi dio određene perceptivne cjeline koju tvori njihova ritmička sukcesija (pri snimanju i projekciji). Međutim, moguće je osigurati takvu okolinu datoj sličici tako da ju se izdvojeno zamijeti, kao izdvojeni dio film. izlaganja, kao → kadar. Kako se takvo opažajno izlučivanje sličice osjeća netipičnim narušavanjem njene uobičajene nerazlučnosti, to ju se može držati ili greškom, ili — ako ima sustavnog, izlagačkog opravdanja — faktorom stilizacije. Oko shvaćanja da S. može dobiti funkciju kadra postoji spor. Naime, kako jedna S. ne omogućuje percepciju pokreta unutar prizora snimljenog s pomoću nje, jer se sličicom snima i projicira fotografski, tj. statički (ne dinamički), a kadar se određuje kao najmanja izlagačka, dinamička jedinica filma, tj. onaj dio u kojem možemo zamijetiti prizorni pokret, to se smatralo da kadar mora imati najmanje 2 sličice (jer se u 2 sličice već može opaziti pokret), a obično više. Ovo je, međutim, pretjerano strogo shvaćanje kadra. Prvo, zato jer se i tzv. zamrznuta slika (→ zaustavljeni pokret) smatra kadrom, a sastoji se od niza istovjetnih sličica, bez faznih pomaka, dakle, bez pokazivanja ikakvog pokreta, a — drugo — zato jer film. izlaganje ne tvori samo pokazivanje pokreta, već i organizirana, ritmička sukcesija slikâ, te utoliko i S. može imati funkciju kadra ako se omogući njeno izdvojeno opažanje (tako se S. upotrebljava pretežno u eksp. filmovima).