SIRIJA

SIRIJA. Prva kino-predstava u tadašnjoj provinciji Otomanskog Carstva održana je u Alepu 1908 (po nekim izvorima 1906), a u gl. gradu Damasku 1912; ondje je 1916. otvorena prva kino-dvorana. Film ubrzo postaje vrlo popularan te zasjenjuje tradic. pučku zabavu (nar. pripovjedače i tzv. karakuz). Pojedini entuzijasti pokušavaju organizirati i domaću proizvodnju, ali bez uspjeha; produkcije gotovo da nema ni pod franc. kolonijalnom vlašću 1920-41 (prve igr. filmove realizirali su Ayyub Badri /»Nevino optužen«, 1928/ i Ismail Anzur /»Pod nebom Damaska«, 1932/). Nakon proglašenja nezavisnosti 1941. različita ministarstva naručuju dokum. filmove i film. novosti. Tek od 1958, kada je osnovano ministarstvo kulture s odjelom odgovornim za unapređivanje filma i uvođenje televizije, film. proizvodnja se stvarno ustanovljuje. Nakon nove reorganizacije kinematografije 1963. javljaju se prvi autori dokum. filmova opsežnijeg opusa Salah Dhihni, Yusuf Fahdi i Khalid Hamada; od 1969, kada je izvršena nacionalizacija svih kinemat. struktura, proizvodnja još više napreduje. Tada se javljaju Umar Amiralay sa socijalnokritičkim dokum. filmom »Život u sirijskom selu« (1974) i Nabil al-Malih satiričkim igr. filmovima »Leopard« (1972) te »Gospodin progresist« (1973) koji je zabranjen. Burhan Alawyya 1975. snima potresni film »Kafr Kassem« o izr. masakru u arap. selu 1956. Svojim djelovanjem u sirijskoj kinematografiji ističu se i pojedini stranci: Iračani Faysal al-Yasiri i Qays al-Zubaydi te posebno Egipćanin Tawfik Salah igr. filmom »Izigrani« (1974) o tragičnoj sudbini Palestinaca — naroda bez domovine. Nakon duljega proizvodnog zastoja, 80-ih godina javljaju se novi talenti: Samir Dhikra, Muhammad Malass, Bilyal al-Sabuni, Salah Duxni, Muhammad Shahin, Merva Haddad i dr. Otada se u Siriji proizvodi prosječno 6 igr. filmova godišnje. Od 1979. u Damasku se organizira bijenalni film. festival, na kojem sudjeluju arap., dr. azijske i latinskoam. zemlje.