SINATRA, Frank

SINATRA, Frank, am. glumac i pjevač (Hoboken, New Jersey, 12. XII 1915). Iz siromašne obitelji tal. podrijetla, od malena se uzdržava fiz. radom. Sa 20 godina pobjeđuje na amat. pjevačkom natjecanju, pa počinje nastupati na radiju i u noćnim klubovima. Povremeno pjeva uz sastav T. Dorseyja, koji mu 1941. omogućuje film. debi (u musicalima). Sitan no živahan, slušateljstvo (napose tinejdžerke) osvaja ležernim baritonom (čak dobiva nadimak Glas /Mr. Voice/), te počinje konkurirati i sâmom B. Crosbyju za naslov najpopularnijega bijelog pjevača SAD. Na filmu isprva nastupa samo u musicalima kompanija Columbia, Paramount i MGM (npr. Diži sidra!, 1945, G. Sidneyja i U grad!, 1949, S. Donena i G. Kellyja /u oba je partner Kellyju/). Oscarom za sporednu ulogu vojnika kojeg zlostavljanja od strane starješinâ odvode u smrt u filmu Odavde do vječnosti (F. Zinnemann, 1953) dokazuje se i kao dramski glumac. Nakon toga dotadašnji tip → momka iz susjedstva mijenja tipom gubitnika te postiže uspjehe likovima narkomana u Čovjeku sa zlatnom rukom (O. Preminger, 1955, nominacija za Oscar), odn. pisca u krizi u filmu Neki su dotrčali (V. Minnelli, 1958); usporedo i dalje nastupa u musicalima (Momci i djevojke, 1955, J. L. Mankiewicza; Visoko društvo, 1956, Ch. Waltersa; Prijatelj Joey, 1957, G. Sidneyja). Kroz 60-e godine jedan je od najutjecajnijih protagonista am. show-businessa; poznate su njegove veze s obitelji Kennedy, a govori se i o nikad dokazanim vezama s mafijom. Stvara i svoj pjevačko-glum. »klan«, čiji su najpoznatiji članovi D. Martin, P. Lawford i S. Davis jr., uz koje S. često nastupa i na filmu (npr. Jedanaest veterana, 1960, L. Milestonea; Tri narednika, 1962, J. Sturgesa /otada je često i producent/; Robin i sedam Hoodova, 1964, G. Douglasa). U zrelim godinama sve češće tumači autoritativne borce za pravdu u krim. filmovima (npr. Tragom zločina, 1967, te Žena sa dna mora i Detektiv, oba 1968, G. Douglasa), pokušavajući doseći mit H. Bogarta. Nakon vestern-komedije Balada o Dingusu Mageeju (1970) B. Kennedyja na 10 se godina povukao s filma; ukupno je (do 1984) igrao u 54 cjelovečernja filma te u Oscarom nagrađenom kratkometražnom Dom u kojem živim (M. LeRoy, 1945). Producirao je i režirao antiratni film Jedino hrabri (None but the Brave, 1965), u kojem je i glumio voj. liječnika-pijanca. Poznat i kao »osvajač«, bio je oženjen glumicama A. Gardner (1951-57) i M. Farrow (1966-68).

Ostale važnije uloge: Čudo zvonâ (I. Pichel, 1948); Bandit koji ljubi (L. Benedek, 1948); Povedi me na baseball (B. Berkeley, 1949); Upoznajte Dannyja Wilsona (J. Pevney, 1952); U srcu mladi (G. Douglas, 1954); I ne kao stranac (S. Kramer, 1955); Nježna zamka (Ch. Walters, 1955); Ponos i strast (S. Kramer, 1957); Divlji čovjek (Ch. Vidor, 1957); Rupa u glavi (F. Capra, 1959); Nikad tako malo (J. Sturges, 1959); Can-Can (W. Lang, 1960); Đavao u 4 sata (M. LeRoy, 1961); Kandidat iz Mandžurije (J. Frankenheimer, 1962); Lista Adriana Messengera (J. Huston, 1963); Četvero za Texas (R. Aldrich, 1963); Ekspres pukovnika Ryana (M. Robson, 1965); Goli trkač (S. J. Furie, 1967); Prvi smrtni grijeh (B. G. Hutton 1980); Autoput — Trka Cannonball II (H. Needham, 1984).

LIT.: A. Shaw, Sinatra, New York 1968; A. I. Lonstein/V. R. Marino, The Complete Sinatra, Monroe 1970; G. Ringold/C. McCarty, The Films of Frank Sinatra, Jersey City 1971; J. Bird, Sinatra, Paris 1981; F. J. Turner, Frank Sinatra: A Personal Portrait, Tunbridge Wells 1983.