SIGNORET, Simone

SIGNORET, Simone (pr. ime Simone-Henriette-Charlotte Kaminker), franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Wiesbaden, 25. III 1921 — Pariz, 29. IX 1985). Rođena u Njemačkoj kao kći franc. državljanâ. Za njem. okupacije (kada je otac, Židov, morao emigrirati) pomaže majku i braću radeći razne poslove (npr. kao daktilografkinja), a 1942. počinje igrati male uloge na filmu (npr. Noćni posjetioci, 1942, M. Carnéa i Zbogom, Léonard, 1943, P. Préverta). Prvu veću ulogu igra u Makadamu (1946) M. Blistènea, dok poznata postaje likom lučke prostitutke u Dédée iz Anversa (1947) Y. Allégreta (svoga prvog supruga), za koji dobija Prix Suzanne Bianchetti kao najbolja mlada glumica godine. Sl. uloge glumi i u filmovima Vrtuljak (M. Ophüls, 1950) i Smrt u tom vrtu (L. Buñuel, 1956) te osobito uspješno u Zlatnoj kacigi (J. Becker, 1952), ljubavnoj priči iz svijeta pariških marginalaca s poč. stoljeća. Podjednako je zapažena likovima opterećenim destruktivnim osobinama, npr. naslovnom u Thérèse Raquin (M. Carné, 1953) ili u Demonima (H.-G. Clouzot, 1955). Možda najviši glum. domet ostvaruje u Vješticama iz Salema (R. Rouleau, 1957), za što je nagrađena (ex aequo) na festivalu u Karlovym Varyma; prethodno je istu ulogu (u komadu A. Millera) uspješno tumačila i u kazalištu. Većinu tih likova odlikuje potraga za ljubavlju i sazrijevanje kroz ljubav, pa se S. postupno usmjeruje prema ulogama inteligentnih žena koje — iako nesretne — iskustvom i mudrošću nastoje prevladati teškoće i razočaranja. Paradigmatičan u tom smislu je lik zrele žene zaljubljene u beskrupuloznoga mlađeg muškarca (L. Harvey) u brit. filmu Put u visoko društvo (J. Clayton, 1958) za koji je — kao prva neam. glumica — nagrađena Oscarom za gl. ulogu, te nagradom Britanske filmske akademije. U srednjim godinama gubi na privlačnosti, pa još češće igra karakterne uloge. Ističu se filmovi Brod luđaka (S. Kramer, 1965), za koji je nominirana za Oscar, Vojska u sjenci (J.-P. Melville, 1969), kao aktivistica pokreta otpora, Mačak (P. Granier-Deferre, 1970), gdje je za ulogu starije žene u neprestanim svađama sa suprugom (J. Gabin) nagrađena (ex aequo) u Berlinu, i Cio život je pred tobom (M. Mizrahi, 1977), gdje je za ulogu ostarjele prostitutke koja se brine za djecu svojih kolegica nagrađena Césarom. S drugim suprugom → Y. Montandom bila je pripadnica kruga franc. intelektualaca-ljevičara i istaknuta simpatizerka KPF, a nastupala je i u djelima struje → političkog filma (npr. Priznanje, 1969, Costa-Gavrasa). Igrala je u 56 filmova. Uspješno je glumila i na televiziji (npr. tv-serije Thérèse Humbert i Pariz 38). U zrelijoj dobi bavila se i knjiž. radom; ističu se memoarska proza Nostalgija više nije ono što je bila (La nostalgie n’est plus ce qu’elle était, Pariz 1979) i roman Zbogom, Volođa (Adieu, Volodia, Pariz 1985).

Ostale važnije uloge: Demoni zore (Y. Allégret, 1945); Dva anđela u škripcu (J. Tourneur, 1948); Swiss Tour B XVI (L. Lindtberg, 1949); Manež (Y. Allégret, 1950); Adua i prijateljice (A. Pietrangeli, 1960); Loši potezi (F. Leterrier, 1961); Slavne ljubavi (M. Boisrond, 1961); Dan i sat (R. Clément, 1962); Ispit savjesti (P. Glenville, 1962); Slatko i kiselo (J. Baratier, 1963); Kupe za ubojice (Costa-Gavras, 1965); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Teror i strast (C. Harrington, 1967); Smrtonosni slučaj (S. Lumet, 1967); Galeb (S. Lumet, 1968); Udovica Couderc (P. Granier-Deferre, 1970); Mučan dan za kraljicu (R. Allio, 1973); Policijski kolt 357 (A. Corneau, 1976); Adolescentica (J. Moreau, 1979); Draga nepoznata (M. Mizrahi, 1979); Guy de Maupassant (M. Drach, 1982); Sjeverna zvijezda (P. Granier-Deferre, 1982).

LIT.: D. Sandre, Simone Signoret, Paris 1981; J. Montserrat, Simone Signoret, Paris 1983.