LZMK

Filmska enciklopedija

SELZNICK, David Oliver Filmska traka traži dalje ...

SELZNICK, David Oliver, am. producent (Pittsburgh, Pennsylvania, 10. V 1902 — Hollywood, 22. VI 1965). Sin producenta Lewisa S., brat producenta i »lovca na talente« Myrona S. Kratko studira na sveučilištu Columbia, potom uz oca radi na filmu. Nakon očeva bankrota 1923. producira 2 izuzetno uspjela dokum. filma: o boksu te natjecanju za miss u Madison Square Gardenu (sa R. Valentinom kao članom žirija); to mu donosi ponudu kompanije MGM, u kojoj djeluje u scenar. odjelu. U samo nekoliko tjedana reformira taj odjel, a potom kao producent realizira 2 vesterna popularnog T. McCoya odjednom, smanjivši troškove na pola. God. 1927. razilazi se sa šefom MGM-a L. B. Mayerom i odlazi u Paramount. Ondje kao producent i supervizor ostvaruje prve veće uspjehe (npr. Čovjek koga volim W. A. Wellmana i Četiri pera E. B. Schoedsacka,M. Coopera i L. Mendesa, oba 1929). Preuzevši 1931. vođenje produkcije tada još malog RKO-a, uspjehe postiže angažirajući G. Cukora i K. Hepburn (Male žene, 1933) te M. Coopera i E. B. Schoedsacka (King Kong, 1933). Kada je 1933. I. Thalberg ozbiljno obolio, Mayer vraća Selznicka u MGM — ovaj put kao potpredsjednika i producenta visokih ingerencija (s vlastitim produkcijskim odjelom); S. sa sobom dovodi i Cukora (Večera u osam, 1933). Favorizira velike zvijezde, ne štedi ni na jednoj bitnoj dimenziji produkcije i uvijek teži u nečemu biti prvi; tako producira prvi film F. Astairea (Razigrana dama, 1933, R. Z. Leonarda), mnogo troši na scenogr. uvjerljivost (Viva Villa!, 1934, J. Conwaya i H. Hawksa), a počinje pokazivati i sklonost prema raskošnim adaptacijama klas. književnosti (Ana Karenjina C. Browna i David Copperfield G. Cukora, oba 1935). Težeći za poslovnom neovisnošću, 1936. sa M. C. Cooperom, H. Kalmusom i J. Hayom Whitneyjem osniva kompaniju Selznick International Pictures, u okviru koje ubrzo proizvodi nekoliko značajnih filmova (npr. Mali lord Fauntleroy, 1936, J. Cromwella, te Ništa sveto i Zvijezda je rođena, oba 1937, W. A. Wellmana); ističe se i lansiranjem novih zvijezda (npr. I. Bergman 1939). Vrhunac karijere ostvaruje, nakon trogodišnje produkcije filmom Prohujalo s vihorom (1939), najskupljim, najpopularnijim i, vjerojatno, komercijalno najuspješnijim svih vremena (njime se i sâm svrstava među najznačajnije producente u povijesti filma); organizira spektakularnu kampanju biranja gl. glumice (na opće iznenađenje odabrana je nepoznata V. Leigh), mijenja 3 redatelja (G. Cukor, S. Wood i potpisani V. Fleming) i 15 scenarista, dopisujući i sâm, čak i režirajući pojedine scene. I pored golemog dobitka, njegovo poduzeće nije mnogo zaradilo (većinu je odnio distributer MGM, kod kojeg se S. obilno zadužio). Ipak, to mu je omogućilo ulaganje u osobnije projekte; tako angažira A. Hitchcocka i njegovom Rebeccom (1940) osvaja Oscar za najbolji film kao prvi neovisni producent u povijesti Hollywooda. U 40-im godinama uglavnom »posuđuje« zvijezde koje je stvorio (I. Bergman, J. Fontaine, J. Cotten, G. Peck), preprodaje već pripremljene projekte (npr. Ozloglašena, 1946, A. Hitchcocka) i ulaže u dr. poduzeća (npr. 25% dionica United Artistsa). Ljubav prema glumici J. Jones odredit će njegov dalji put još od prvih zajedničkih projekata (Bernadettina pjesma, 1943, H. Kinga i Otkako si otišao, 1944, J. Cromwella). Vesternom Dvoboj na suncu (K. Vidor, 1947) pokušava dostići produkcijsku razinu filma Prohujalo s vihorom, u čemu — i pored velikog uspjeha — ne uspijeva; ipak, osniva Selznick Releasing Organization, kojom distribuira skupe promašaje — Slučaj Paradine (A. Hitchcock, 1947) i Portret Jennie (W. Dieterle, 1948), potonji kao »kvintesenciju« opsesije J. Jones. U dugu od 12 milijuna dolara, njegova tvrtka 1949. bankrotira, a S. se ženi J. Jones i otada samo upravlja njenom karijerom. Neprestano riskirajući i čineći pogrešne poteze (npr. Stanica Termini, 1953, V. De Sike), nakon posvemašnijeg neuspjeha filma Zbogom, oružje (Ch. Vidor, 1956) napušta produkciju. Umire od srčanog udara.

I njegov sin Jeffrey Selznick je film. producent.

LIT.: R. Behlmer (urednik), Memo from: David O. Selznick, New York 1972; R. Haver (urednik), Selznick: David O. Selznick’s Hollywood, New York 1980.

Vl. T.


Citiranje:
SELZNICK, David Oliver. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4694>.

kratice i simboli