SEBERG, Jean

traži dalje ...

SEBERG, Jean, američko-franc. glumica (Marshalltown, Iowa, 13. XI 1938 — Pariz, 8. IX 1979). Kći apotekara. Kao članica kaz. kružoka na sveučilištu Iowa, na velikom natječaju izabrana je za naslovnu ulogu u Svetoj Ivani (1957) O. Premingera. Nakon debakla toga bučno reklamiranog filma puno je uspješnija u idućem Premingerovu projektu Dobar dan, tugo (1957) likom tipične junakinje iz djelâ F. Sagan (u tipu → nimfete). God. 1959. odlazi u Pariz i nastupa u prekretničkom filmu Do posljednjeg daha (1960) J.-L. Godarda; likom dječački lijepe nimfete, otuđene djevojke koja čezne da bude emancipirana žena, a tek »žanrovskom igrom« prerasta u za protagonista fatalnu ženu film noira, ostvaruje svoj najviši glum. domet. Uzaludno tražeći stalniji glum. image, otada najčešće nastupa u tipu → mondenke (i u SAD, i u Evropi); zahvalniju ulogu dobiva samo još kao shizofrena djevojka u Lilith (1964) R. Rossena. Bila je supruga franc. redateljâ F. Moreuila, D. Berryja i R. Garyja; određen uspjeh postigla je samo Garyjevim filmovima Zarobljenica strasti (1968) i Klopka za dvostrukog agenta (1971). God. 1974. režirala je kratkometr. film Balada o dječaku (Ballad of the Kid). Nesređena u osobnom životu, počinila je samoubojstvo.

Ostale važnije uloge: Neka mi nitko ne piše epitaf (Ph. Leacock, 1960); Ljubavnik za pet dana (Ph. de Broca, 1960); U francuskom stilu (R. Parrish, 1962); Šok (M. LeRoy, 1966); Fina ludost (I. Kershner, 1966); Demarkaciona linija (C. Chabrol, 1966); Put za Korint (C. Chabrol, 1967); Svi za Eldorado (J. Logan, 1969); Noć bez svjedoka (G. Schaefer, 1969); Aerodrom (G. Seaton, 1970); Atentat (Y. Boisset, 1972); Camorra (P. Squitieri, 1972); Potkupljenje Chrisa Millera (J. A. Bardem, 1973); Detektiv zvan Mačak (C. Lelouch, 1975); Divlja patka (H. W. Geissendoerffer, 1976).

LIT.: D. Richards, Played Out: The Jean Seberg Story, New York 1981.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

SEBERG, Jean. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4678>.