SCHYGULLA, Hanna

SCHYGULLA, Hanna, njem. filmska, kazališna i tv-glumica (Kattowitz /danas Katowice, Poljska/, 25. XII 1943). Studirala germanistiku i romanistiku u Münchenu. God. 1967. suosnivačica je münchenskog Action-Theatera koji se pod vodstvom R. W. Fassbindera prometnuo u »antiteatar«. Na filmu od 1968 (Scene lova iz Donje Bavarske P. Fleischmanna). Za njenu karijeru najvažnija je suradnja sa R. W. Fassbinderom (13 filmova, tv-serija Berlin Alexanderplatz i dr.). Stekavši u okvirima tzv. novoga njemačkog filma ono značenje koje je J. Moreau imala za franc. novi val, postupno postaje vodeća glumica njem. kinematografije. Nastupa u vrlo raznolikim ulogama, što joj — uz nadarenost — omogućuje stanovita psihofiz. dvojnost njene glum. osobnosti; »privlačnom neprivlačnošću«, prigušenim erotizmom, hladnoćom koja prikriva emotivnost te pasivnim držanjem (zbog kojega iznenađuje sposobnošću donošenja neočekivanih odluka) stvara tip u kojem se izmjenjuju svojstva »svakodnevne žene« i »dive«. U prvoj fazi film. karijere osobito se ističe u Fassbinderovim filmovima Ljubav je hladnija od smrti (1969), kao hladna, gotovo bezosjećajna »glamourozna« ljepotica koja postaje denuncijantica, Gorke suze Petre von Kant (1972), kao pasivna »grešnica« u melodrami o ljubavi među ženama, i Effi Briest (1974), kao usamljena, nesigurna i sjetna naslovna junakinja. Uspješne uloge ostvarila je i u djelima dr. redatelja novoga njem. filma: kao tajanstvena glumica u Pogrešnom pokretu (1974) W. Wendersa i kao osjećajna životna družica H. Griema u Pogledima jednog klauna (1975) V. Jasnog. Prvi međunar. uspjeh ostvaruje u Fassbinderovu Braku Marije Braun (1978) likom koji simbolizira stradanja »tipične njemačke žene« koja je morala izdržati rat, potom i nedaće poratnog doba, služeći se često i sredstvima neprimjerenim svojim nazorima, a ugled održava likom žrtve okolnosti — pjevačice koja je lansirala najpopularniji njem. šlager II svj. rata u Lili Marleen (1981) istog redatelja. Otada stvara međunar. karijeru, igrajući i u djelima vodećih redatelja modernog filma: E. Scole (Noć u Varennesu, 1981), J.-L. Godarda (Strast, 1982), C. Saure (Antonieta, 1982) i M. Ferrerija (Priča o Pieri, 1983; Budućnost je žena, 1984). Glumi na njem. televiziji (npr. tv-filmovi Baal, 1969, V. Schlöndorffa i Izjave nakon uhićenja, 1978, G. Moorsea) i u koprodukcijskim tv-serijama (npr. Petar Veliki).

Ostale važnije uloge: Katzelmacher (R. W. Fassbinder, 1969); Bogovi kuge (R. W. Fassbinder, 1969); Rio das mortes (R. W. Fassbinder, 1970); Bijelac (R. W. Fassbinder, 1970); Sveta bludnica (R. W. Fassbinder, 1971); Pilljar (R. W. Fassbinder, 1971); Mathias Kneissl (R. Hauff, 1971); Neorganizirana razmjena (R. W. Fassbinder, 1972); Treća generacija (R. W. Fassbinder, 1979); Falsifikat (V. Schlöndorff, 1981); Potpuno ludo (M. von Trotta, 1983); Jedna ljubav u Njemačkoj (A. Wajda, 1983); Snaga »Delta« (M. Golan, 1986); Miss Arizona (P. Sándor, 1988).