SCHWARZENBERGER, Xaver

traži dalje ...

SCHWARZENBERGER, Xaver, njem. snimatelj i redatelj austr. podrijetla (Beč, 21. IV 1946). Karijeru otpočinje kao asistent snimatelja; prvi kinemat. film snima 1970. Dulje vrijeme radi na televiziji, poglavito dokum. programe, ali se osobito ističe u igranima: tv-serijama Alpska saga (1977/78) D. Bernera i posebno Berlin Alexanderplatz (1979) R. W. Fassbindera, kojemu snima i 4 posljednja filma. U Lili Marleen (1981) melodramski patos je neutraliziran fotografijom; »švicarska faza« radnje je »mekana« i vizualno nenametljiva, dok u »njemačkoj fazi« namjerno forsira kičastu, šarenu, izrazito svijetlu fotografiju; u fotogr. fakturi postoje i sličnosti s njem. ekspresionizmom. U filmu Querelle (1982) razvija specifičnu dramaturgiju bojâ (preferira narančastu dominantu) te postiže određenu kolorističku stilizaciju, što je i inače odlika njegova snim. stila u kojem najčešće želi prevladati na snimanju zatečenu svjetlosnu situaciju (sâm to naziva »estetikom neona«). S uspjehom se bavi i režijom. Njegovi prvi filmovi Ocean tišine (Ozean der Stille, 1982), vrlo zapažen po efektima svjetla i sjene, i Dunavski valcer (Der Donauwalzer, 1984) sugestivne su intimističke priče, Ottofilm (Otto — der Film, 1985) i Ottonovi film (Otto — der neue Film, 1987) urnebesne komedije s komičarskom zvijezdom O. Waalkesom, dok Oluja u svibnju (Gewitter im Mai, 1988) prema L. Ganghoferu nastoji obnoviti tradiciju tzv. domovinskih filmova (Heimatfilme). Od 1988. režira i u kazalištu (u Beču i SR Njemačkoj).

Ostali važniji filmovi — kao snimatelj: Lola (R. W. Fassbinder, 1981); Čežnja Veronike Voss (R. W. Fassbinder, 1982); As asova (G. Oury, 1982); Marginalac/Policajac na ivici zakona (J. Deray, 1983); Noć (H.-J. Syberberg, 1985); Momo (J. Schaaf, 1986); kao redatelj: S idućim muškarcem bit će sve drugačije (Beim nächsten Mann wird alles anders, 1989).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

SCHWARZENBERGER, Xaver. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4660>.