SCHNEIDER, Maria

SCHNEIDER, Maria, franc. glumica (Pariz, 27. III 1952). Odrasta uz majku romskog podrijetla i tek kao šesnaestogodišnjakinja saznaje da joj je otac → D. Gélin. Bez formalnoga glum. obrazovanja, na filmu od 1971 (zapazio ju je R. Vadim). Bujnih oblika, ali dječačka držanja, ne hajući za vlastitu ženstvenost, utjelovljuje osuvremenjenu verziju tipa → nimfete, napose u svome svjetskom uspjehu Posljednji tango u Parizu (B. Bertolucci, 1972), gdje glumi mladu ženu koja kroz burnu vezu sa sredovječnim muškarcem (M. Brando) stječe samopouzdanje, privlačeći golemu pažnju za to vrijeme vrlo slobodnim ljubavnim prizorima; i godinama nakon filma senzacionalističke novinske rubrike pune su njezinih akt-fotografija i indiskrecija iz (također burnoga) osobnog života. Nastojeći se distancirati od imagea seks-simbola snima razmjerno rijetko, a uspjeh postiže samo još u Profesiji: reporter (M. Antonioci, 1975) kao tajanstvena neznanka (»do grla zakopčana«) koja utječe na sudbinu protagonista (J. Nicholson). Glumila je gl. žensku ulogu u jugoslavensko-franc. koprodukciji Sezona mira u Parizu (1981) P. Golubovića.

Ostale važnije uloge: Dragi roditelji (E. M. Salerno, 1973); Otmica Michéle Jeanson (R. Clément, 1975); Violanta (D. Schmid, 1977); Žena poput Eve (N. van Brakkel, 1979); Potraži si Isusa (L. Comencini, 1982).