SARIĆ, Hrvoje

SARIĆ, Hrvoje, snimatelj i redatelj (Knin, 3. II 1922). Studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Borac NOB-e, snimatelj u Agitpropu III armije. Nakon rata (od 1946) snimatelj je brojnih dokum. i kratkih igr. filmova. Iako eminentno dokumentarist, najveći snim. uspjeh ostvario je u stiliziranomu kratkom igr. filmu Lakat (kao takav) (A. Babaja, 1959), koji je sav snimljen u → visokom ključu. Snimio je i cjelovečernje igr. filmove Zle pare (V. Stojanović, 1956), Pod sumnjom (B. Belan, 1956) i Igre na skelama (S. Weygand, 1961, sa N. Čaćeom i I. Vukasom), te srednjometr. dječji Izgubljena olovka (F. Škubonja, 1960). Režira od 1960 (ukupno desetak kratkometr. filmova). Za svoj prvi film — namjenski Put ka naprednom govedarstvu — nagrađen je II nagradom za režiju (ex aequo) na festivalu u Beogradu. Značajnu suradnju ostvario je s Kinotekom Hrvatske, po vlastitoj metodi prebacujući nij. filmove podešene za brzinu od 16 sličica u sekundi na današnji standard od 24 u sekundi.

Ostali važniji filmovi (kao snimatelj): Na izbore (M. Katić, 1946); Iz tame u svjetlost (M. Katić, 1947); Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji (M. Katić, 1948); Elektrifikacija (B. Belan, 1948); Iz našeg pomorstva (V. Stojanović, 1950); VI kongres SKJ (Ž. Čukulić, 1952); Jedan dan na Rijeci (A. Babaja, 1955); Sačuvane kronike (S. Weygand, 1957); Kamerom kroz Zagreb (S. Weygand, 1957); Piko (S. Weygand, 1959); Moj stan (Z. Berković, 1962); Rijeka, luka Srednje Evrope (M. Relja, 1963); Balada o pijetlu (Z. Berković, 1964); Poplava (B. Žižić, 1964).

Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Plava magistrala (1962); Bio je potres (1964); Cijena katastrofe (1965); Zagreb 1967-1969 (1969); Živjeti čulom prostora ( 1975).