SAMOUPRAVLJANJE U KINEMATOGRAFIJI

SAMOUPRAVLJANJE U KINEMATOGRAFIJI, specifičan socijal. oblik u upravljanju sa kinematografijom. Smatra se da je samoupravljanje izrazito socijal. kategorija i da se može razviti samo na tlu društv. vlasništva, odn. takvih vlasničkih odnosa u kojima sredstva za proizvodnju i društv. kapital nisu privatno vlasništvo kapitalistâ, ni privatno odn. grupno vlasništvo radnikâ pojedinih poduzeća, a ni predmet monopolističkog upravljanja birokratskoga ili tehnokratskog aparata države. Efikasno socijal. samoupravljanje moguće je tek onda kad razdioba prema radu postane stvarni princip ekon. odnosâ među ljudima, te se višak rada odn. akumulacija ne prisvaja na administrativno-centralistički način u ime apstraktne društv. zajednice, a u osnovi subjektivnim odlukama drž. organâ; ujedno, to je jedna od najhitnijih nedoumica samoupravljanja: tko treba raspolagati društv. kapitalom, tj. onim dijelom viška rada koji se izdvaja iz dohotka radnikâ radi društv. razvoja, reprodukcije i investicija — da li je to država i njen aparat, ili osamostaljene tehnokratsko-upravljačke grupe u radnim organizacijama, bankama, priv. komorama, poslovnim udruženjima itd., ili neposredni proizvođači. Kao projekt, samoupravljanje je dublji društv. odnos od participacije, koja se kao oblik sudjelovanja u upravljanju javlja u kapitalizmu radi veće mobilizacije i aktivizacije građanâ u društv. poslovima. Udjelom u razdiobi profita ili financ. efektu poduzećâ, participacija želi motivirati radnike na racionalniji, kvalitetniji i produktivniji rad. Samoupravljanje želi postupno prerasti oblik participacije time što radnička klasa, sa svim radnim ljudima, postupno stječe sve neposredniji utjecaj na odlučujuće institucije države kao šireg sistema, pa i kinematografije kao uže reprodukcijske cjeline. Međutim, u prirodi kinematografije postoje 2 izrazito autoritarna faktora odlučivanja: producent u produkcijskom i redatelj u umj. pogledu. Nesumnjivo, ovi su autoriteti u određenom smislu limitirajući faktor samoupravljanja, pa ono svoj »prostor« može osvajati postupno, uz »suptilni osjećaj« za ove kinemat. specifičnosti.

S. je izrazito u području → zakonodavstva i donošenja samoupravnih normativnih akata, u prvom redu onih što se odnose na kriterije odobravanja sredstava za film. proizvodnju. Područje planiranja također je predmet samoupravnog odlučivanja, posebno kad se planiraju fiz. opseg film. proizvodnje, žanrovska zastupljenost, školovanje kadrova, investicije u teh. bazu, → kinofikacija i dr. aktivnosti koje se predviđaju planskim dokumentima. Samoupravni interes kinematografije posebno je istaknut u kadrovskoj politici, osobito kad se imenuju stručna tijela koja ocjenjuju film. projekte ili dovršene filmove, što je često presudno za ekon. uspjeh pojedinog filma ili producenta. Utvrđivanje početne (tzv. bodovne) vrijednosti pojedinog projekta u kinematografiji i utvrđivanje kriterijâ za razdiobu dohotka jedno je od najvažnijih pitanja samoupravljanja; samoupravno se donosi i niz dr. važnih odluka (izbor filmova za uvoz, repertoar kinematografâ, izbor filmova za festivale itd.). Samoupravljanje se ostvaruje već od film. → ekipe unutar jednog filma, gdje se → slobodni filmski radnici samoupravno organiziraju da bi zajednički i dogovorno štitili svoje interese suprotstavljenim interesima producenta i radnika stalno zaposlenih u teh. bazi, na televiziji i u dr. radnim organizacijama koje angažiraju slobodne film. djelatnike. Kad oni (samostalno ili u zajednici s nekom ovlaštenom tvrtkom) preuzimaju ulogu producenta, osniva se filmska radna zajednica (akr. FRZ) koja se kao pravno lice registrira za proizvodnju određenog filma, a po njegovu dovršenju raspušta. Trajne pak film. radne zajednice djeluju u sl. uvjetima i na sl. način kao klasična film. poduzeća; iako nisu u stalnom radnom odnosu, film. radnici-osnivači FRZ imaju ista prava kao i radnici u stalnomu radnom odnosu. Konkretni organizacijski oblici FRZ vrlo su različiti: od privremenih kooperativa do trajnih oblika producenture kao klasičnoga film. poduzeća; u području prometa i prikazivanja filmova uglavnom ne postoje.

U klasičnim film. poduzećima za proizvodnju, teh. usluge, promet, distribuciju i prikazivanje filmova samoupravljanje se ostvaruje kao i u dr. privrednim poduzećima (radnički savjet, zbor radnikâ), ali i uz sudjelovanje predstavnikâ šire društv. zajednice — kad se odlučuje o poslovima od posebnoga društv. interesa (izbor scenarijâ, proizvodni plan, lista filmova iz uvoza, repertoar kinematografâ i sl.). Predstavnike šire društv. zajednice delegiraju stručne organizacije kinematografije, društveno-polit. organizacije (sindikat, omladina, Savez komunista, Savez boraca), predstavnici organâ regionalne vlasti, a individualno se biraju i istaknuti kult. djelatnici. Predstavnici šire društv. zajednice sudjeluju u odlučivanju: ili zajedno s radnicima u okviru proširenoga radničkog savjeta ili samostalno u okviru posebnoga društv. savjeta (filmski savjet, programski savjet, savjet za repertoar i sl.).

U kinematografiji kao reprodukcijskoj cjelini, samoupravljanje se ostvaruje i u okviru samoupravnih interesnih zajednica (akr. SIZ) kulture ili specijaliziranih SIZ-ova kinematografije. Ovisno o razini odlučivanja, SIZ-ovi kulture mogu biti općinski, regionalni (udruženi) i republički odn. pokrajinski; funkcionalni SIZ-ovi kinematografije u načelu se osnivaju samo na razini republike ili pokrajine. SIZ kinematografije SR Hrvatske osnovan je 1976, a ukinut 1983. i ponovno integriran u Republičku samoupravnu interesnu zajednicu kulture; SIZ kinematografije SR Bosne i Hercegovine osnovan je 1980, a ukinut 1988 (u dr. republikama te u pokrajinama SIZ-ovi kinematografije nisu osnivani). U određenim pitanjima SIZ-ovi kinematografije ili kulture vrše funkcije koje su ranije pripadale državi. Tako oni potiču samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje između pojedinih dijelova kinematografije (proizvodnje, distribucije i prikazivalaštva) o udruživanju financ. sredstava za društv. pomaganje film. proizvodnje ili kinofikacije te sufinanciranje ostalih kinemat. djelatnosti (kinotečne, festivalske, publicističke, pedagoške, amaterske i sl.). SIZ-ovi donose kriterije o financiranju akcijâ, raspisuju odgovarajuće natječaje, imenuju selekcijska tijela, a poduzimaju i dr. mjere radi stimulacije razvoja kinematografije, među kojima je najvažnije srednjoročno i dugoročno planiranje.

Samoupravljanjem u kinematografiji može se smatrati i sudjelovanje delegatâ kinematografije u drž. i dr. tijelima šire društv. zajednice, gdje se odlučuje o mnogobrojnim pitanjima značajnim i za kinematografiju (fiskalna i kreditna politika, carine, porezi i sl.).