SALERNO, Enrico Maria

traži dalje ...

SALERNO, Enrico Maria, tal. glumac i redatelj (Milano, 18. XI 1926). Sin sicilijanskog industrijalca i violinistice. Karijeru otpočinje 1948. u operetama, a 1949/50. spiker je na radiju. Istaknut kaz. glumac od 1951, posebno u ruskom (Čehov) i suvremenomu tal. repertoaru (Pirandello). Na filmu od 1952 (Trgovina bijelim robljem L. Comencinija). Ugled stječe dvjema oprečnim ulogama: kao arogantan i obijestan faš. glavešina u Nasilničkom ljetu (1959) V. Zurlinija te kao bolestan i prijetvoran ljekarnik u Dugoj noći 1943. (1960) F. Vancinija, za koju je nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento za epizodu. Lica podobnog za velike transformacije, uvijek s dozom ironije i otklona, 50-ih i 60-ih godina jedan je od vodećih tal. karakternih glumaca, zapažen i u dramskim (npr. kao intelektualac u krizi u Mijenama naše ljubavi, 1966, F. Vancinija) i u komičnim ulogama (npr. u pseudohist. spektaklu Herkul osvaja Atlantidu, 1961, V. Cottafavija). Glumi i na televiziji (npr. tv-serija U sjeni velikog hrasta). Od njegovih red. projekata izdvajaju se melodrame Ljubav u Veneciji (Anonimo veneziano, 1970) i Zbogom, ljubavi, zbogom (Eutanasia di un amore, 1978), te obiteljska drama Dragi roditelji (Cari genitori, 1973).

Ostale važnije uloge: Bila je noć u Rimu (R. Rossellini, 1960); Željezna maska (H. Decoin, 1962); Tajno nasilje (G. Moser, 1963); Lončar iz Venecije (D. Tessari, 1963); Dobro sam je poznavao (A. Pietrangeli, 1965); Plaćenici (G. Puccini, 1965); Vikend na talijanski način (D. Risi, 1965); Casanova '70 (M. Monicelli, 1965); Brancaleoneova vojska (M. Monicelli, 1966); Vidim golo (D. Risi, 1969); Opće pobijanje (L. Zampa, 1970); Tajna crne rukavice (D. Argento, 1970); Brigada protiv zločina (Steno, 1971); Skalpelbijela mafija (L. Zampa, 1973); Ljubavi moje! (Steno, 1978); Teresino tijelo (P. Festa Campanile, 1979).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

SALERNO, Enrico Maria. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4568>.