LZMK

Filmska enciklopedija

SAJKO, Maks-Mako Filmska traka traži dalje ...

SAJKO, Maks-Mako, film. i tv-redatelj i scenarist (Tržič, 19. I 1927). Diplomirao na Visokoj filmskoj školi u Beogradu; usavršavao se u Münchenu i Parizu. Karijeru je otpočeo kao asistent redatelja (F. Čápa, F. Štiglica, J. Kavčiča i dr.) u igr. filmovima. Od 1961. prema vlastitim je scenarijima režirao dvadesetak dokum. i kratkih igr. filmova (kao — uz J. Pogačnika — najznačajniji slov. dokumentarist), kojima je povremeno bio i montažer. Najveće uspjehe ostvario je sljedećim dokum. filmovima (mahom o tzv. tabu-temama): Otrovi (Stropi, 1964) ekološke tematike, upozorenjem o štetnosti otpadnih otrova suvremene industrije, za koji je nagrađen III nagradom za režiju (ex aequo) na festivalu u Beogradu 1965, kao i II nagradom u Gottwaldovu; Muzej zahtjeva (Muzej zahteva, 1966), o tvornicama čijim je strojevima mjesto u muzeju a ne u proizvodnji, za čiji je scenarij nagrađen na festivalu u Beogradu 1967; Samoubojice, pažnja! (Samomorilci, pozor!, 1967), o problemu samoubojstva među slov. omladinom, za koji je nagrađen Srebrnom plaketom »Beograd« (ex aequo) 1968. Od sredine 70-ih godina radi uglavnom za televiziju, a bavi se i pedagoškim radom.

Ostali važniji filmovi: Gdje je željezni zastor? (Kje je železna zavesa?, 1961); Što za vas? (Kaj za vas?, 1962); Turnir pri Šumiku (1965); Potonula obala (Potopljena obala, 1966); Svak' se češe gdje ga svrbi (Kjer me srbi, tam se čoham, 1968, kratki igrani); Siročad (Rejenčki, 1969); Stube ljubavi (Stopnice ljubezni, 1971); Promiskuitet (Promiskuiteta, 1974); Narodna nošnja (Narodna noša, 1975).

Lj. N.


Citiranje:
SAJKO, Maks-Mako. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.11.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4562>.

kratice i simboli