RYAN, Robert

RYAN, Robert, am. glumac (Chicago, 11. XI 1909 — New York, 1. VII 1973). Iz obitelji ir. podrijetla, studirao na chicaškoj Loyola Academy, potom u Dartmouthu gdje se intenzivno bavio sportom (4 godine bio je boksački prvak teške kategorije). Uzdržavao se raznim poslovima: kao radnik na ranču, trgovac i maneken. Glumu uči u Max Reinhardt Theatrical Workshop u Hollywoodu i u kazalištu debitira 1939 (često je na Broadwayu partner L. Rainer i T. Bankhead). Zahvaljujući P. Lorentzu na filmu debitira 1940. U sezoni 1941/42. vraća se na Broadway i glumi gl. ulogu u komadu C. Odetsa Sukob u noći, potom neko vrijeme služi u mornarici. Njegova film. karijera stvarno otpočinje nakon rata. Visok, crnokos, izrazito muževna izgleda, pravilnih crta lica ali prijetećeg izgleda, desetak godina većinom tumači negativne ili zlokobne likove u suvremenoj varijanti → dobroga lošeg momka, osobe s »ruba egzistencije«, psihički (pa i na granici psihopatije) ili moralno opterećene, ali inteligentne i često svjesne svojih defekata — najčešće u drugim gl. ulogama, kao dramaturški vrlo aktivan kontrapunkt likovima drugačijih obilježja. Nastupa u filmovima vrhunskih redatelja, često izrazito žanrovskima (i u struji film noir), ali s jakim psihol. akcentima; ističu se: Žena na obali (J. Renoir, 1947), gdje je »opasni« ljubavnik, Unakrsna vatra (E. Dmytryk, 1947), kao antisemit-ubojica, Nasilje (F. Zinnemann, 1948), kao invalid koji se osvećuje izdajici iz zarobljeničkog logora, Uhvaćen (M. Ophüls, 1948), kao neurotični suprug, Na opasnom terenu (N. Ray, 1951), kao nesmiljeni policajac, te kao pokvarenjak u filmovima s Divljeg zapada Gola ostruga (A. Mann, 1953) i Loš dan u Black Rocku (J. Sturges, 1955). Od sredine 50-ih godina karijera mu postupno opada, a sve češće tumači pozitivne likove; među ulogama u posljednjoj fazi karijere izdvaja se ona šerifa u Divljoj hordi (S. Peckinpah, 1969). Njegov posljednji film Umri na drugom mjestu (J. Flynn, 1974) prikazan je posmrtno. Nastupio je u 71 filmu. Nije napuštao kazalište, gdje je najzapaženije uspjehe ostvario u Shakespeareovu Othellu i Dugom putovanju u noć E. O'Neilla 1967, a glumio je i na televiziji.

Iako nikad nije postao vrhunska zvijezda, neprekidno je učvršćivao ugled inteligentnoga i izrazito nadarenog glumca. Jedan je od rijetkih u film. industriji koji su se aktivno borili protiv makartizma. Suprotno svojim najpoznatijim ulogama, R. se u privatnom životu bavio »miroljubivim« aktivnostima, pa je zapamćen i kao osnivač Theatre Group na sveučilištu UCLA u Los Angelesu.

Ostale važnije uloge: Povratak bandita (R. Enright, 1947); Odmetnik se vraća (R. Enright, 1948); Berlin Express (J. Tourneur, 1948); Dječak zelene kose (J. Losey, 1948); Namještaljka (R. Wise, 1949); Rođena da bude zla (N. Ray, 1950); Junaci Guadalcanala (N. Ray, 1951); Sukob u noći (F. Lang, 1952); Zakon je jači (B. Boetticher, 1952); Inferno (R. W. Baker, 1953); Njenih dvanaest momaka (R. Z. Leonard, 1954); Kuća od bambusa (S. Fuller, 1955); Bijeg u Burmu (A. Dwan, 1955); Visoki ljudi (R. Walsh, 1955); Povratak iz vječnosti (J. Farrow, 1956); Ljudi u ratu (A. Mann, 1957); Mala božja njiva (A. Mann, 1958); Dan odmetnika (A. De Toth, 1959); Sutrašnjica bez izgleda (R. Wise, 1959); Kralj kraljeva (N. Ray, 1961); Paklena fregata (P. Ustinov, 1962); Bitka u Ardenima (K. Annakin, 1965); Profesionalci (R. Brooks, 1966); Dvanaest žigosanih (R. Aldrich, 1967); Dan revolveraša (J. Sturges, 1967); Custer, čovjek sa Zapada (R. Siodmak, 1968); Čovjek zakona (R. Winner, 1970); Trk zeca po poljima (R. Clément, 1972); Dolazi ledar (J. Frankenheimer, 1973); Rat zbog Lolly Madonne (R. C. Sarafian, 1973); Akcija za atentat (D. Miller, 1973).