RÜHMANN, Heinz

traži dalje ...

RÜHMANN, Heinz, njem. glumac i redatelj (Essen, 7. III 1902). Glumu uči u Münchenu, potom igra u kazalištima Breslaua (danas Wrocław, Poljska), Hannovera i Münchena, gdje stječe prva priznanja, napokon i u Reinhardtovu kazalištu u Berlinu. Na filmu debitira 1930, a pažnju pobuđuje 1931 (Troje s benzinske pumpe W. Thielea). Nakon toga kao vrlo zapažen (i popularan) komičar nastupa u velikom broju filmova, među kojima se izdvajaju Čovjek koji je bio Sherlock Holmes (K. Hartl, 1937), gdje je lažni dr. Watson (uz H. Albersa kao lažnog Holmesa), i propagandni Pokusni pilot Quax (K. Hoffman, 1941), gdje je nespretni pilot; u njima kreira »malog« čovjeka zbunjenog »velikim« zbivanjima, u kojima se na komičan način ne snalazi. Nakon II svj. rata u mnogim je filmovima takvom imageu dodao savršeno koncipiranu tipizaciju »idealnoga njemačkog malograđanina« (npr. Kapetan iz Köpenicka, 1956, H. Käutnera). Vrlo zapažen bio je i kao Simenonov inspektor Maigret u Maigretovu najvećem slučaju (1966) A. Weidenmanna, a ostvario je i međunar. karijeru (npr. Brod luđakâ, 1965, S. Kramera, gdje je za ulogu Židova nagrađen am. nagradom Golden Globe). God. 1938-48. režirao je 5 filmova (ni u jednom nije glumio); ističe se Sophienlund (1943).

Ostale važnije uloge: Ja i carica (F. Hollander, 1933); Nasmijani nasljednici (M. Ophüls, 1933); Allotria (W. Forst, 1936); Lumpazivagabundus (G. von Bolvary, 1937); Stramputice lijepog Carla (C. Froelich, 1938); Raj za neženje (K. Hoffmann, 1939); Odijelo čini čovjeka (H. Käutner, 1940); Dogodilo se usred bijela dana (L. Vajda, 1958); Ljudi u hotelu (G. Reinhardt, 1959); Hokus pokus (K. Hoffmann, 1964).

LIT.: G. Ball, Heinz Rühmann: seine Filme, sein Leben, München 1981.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

RÜHMANN, Heinz. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4529>.