ROTH, Jan

ROTH, Jan, čehosl. snimatelj (Náchod, 10. XI 1899 — Prag, 5. X 1972). Nakon I svj. rata, kao apsolvent elektroteh. škole radi kao majstor svjetla u Njemačkom kazalištu u Pragu. Ubrzo prelazi na film, postavši 1926. teh. vođa studija K. Lamača (za kojega 3 godine radi i u inozemstvu). Nakon što je bio majstor svjetla i asistent O. Hellera, 1934. postaje samostalni snimatelj, isprva uglavnom u komerc. filmovima. God. 1936. nameće se kao snimatelj koji se umije izražavati svjetlom i stvarati uvjerljivu atmosferu, no prvi stvarni umj. uspjeh postiže 1937. u Bataljonu M. Cikána; za sugestivan prikaz atmosfere starog Praga nagrađen je s više nagrada, što mu je donijelo i suradnju sa O. Vávrom. U Djevičanstvu (1937), stvarajući ugođaj sive svagdašnjice, postiže granično područje između realist. shvaćanja i simboličke koncepcije film. slike. U Cehu djevicâ iz Kutne Hore (1938) izvanredno oživljuje pov. temu, a slikom vjerno dočarava sukob bogatstva i siromaštva. Nagradom za najbolju fotografiju godine nagrađen je za film Věra Lukášová (1939) E. F. Buriána. Za II svj. rata radi u Njemačkoj (npr. Doviđenja, Franziska, 1941, i Mi sviramo, 1942, H. Käutnera). Nakon oslobođenja najčešće radi za M. Friča (npr. Čapekove priče, 1947, Motocikl, 1949, i Najbolja žena mog života, 1967). Ugled i u inozemstvu stječe Umišljenom princezom (1952) B. Zemana prema nar. priči, gdje su lik. rješenja s karakterističnim izmjenama svjetla i sjena nastala pod utjecajem Obale u magli (1938) M. Carnéa. God. 1954. snima i svoj prvi film u boji, ali mu crno-bijela tehnika ostaje osnovnim usmjerenjem. Snimao je i dokum. filmove, kao i za televiziju. Od 1968. nosilac je najvećega drž. priznanja — titule zaslužni umjetnik.

Ostali važniji filmovi: Humoreska (O. Vávra, 1939); Začarana kuća (O. Vávra, 1939); Djevojka u plavom (O. Vávra, 1940); Eksperiment (J. Frič, 1943); Nahoče Rozina (O. Vávra, 1945); Poduzetni diplomac (O. Vávra, 1946); Ukradena granica (J. Weiss, 1947); Racek je zakasnio (O. Lipský, 1951); Bio jednom jedan kralj (B. Zeman, 1955); Pokorno javljam! (K. Steklý, 1958).