ROIZMAN, Owen

traži dalje ...

ROIZMAN, Owen, am. snimatelj (New York, 22. IX 1936). Član A. S. C. Sin snimatelja, diplomirao (1958) matematiku i fiziku. Isprva asistent snimatelja u tv-reklamama i indus. filmovima (npr. G. Hirschfelda, kojem asistira i u igr. filmovima). Na igr. filmu debitira 1970. Već za sljedeći — Francusku vezu (1971) W. Friedkina — prvi je put nominiran za Oscara; zahvaljujući maksimalno dokumentarističkoj fakturi slike (korištenje visokoosjetljive 16mm vrpce /s kasnijim kopiranjem na 35mm/, postojeće svjetlo, dinamična kamera, primjena tercijarnih boja) stvara fotografiju vrlo različitu od »tipičnoga hollywoodskog kolora«. Za Oscara je ponovno nominiran za film Istjerivač đavola (W. Friedkin, 1973), gdje nastoji imitirati postojeće svjetlo, dok rasvjetom najčešće nagoviješta osjećaj zlokobnosti; namjerno podeksponira vrpcu kako bi kasnije — u laboratorijskoj obradbi — »forsiranim« razvijanjem povećao osjetljivost za 1 otvor objektiva. Snimajući TV-mrežu (S. Lumet, 1976, nominacija za Oscar) izmjenjuje 3 stila: izrazito naturalistički, realistički i stilizacijski; film je najčešće sniman pri punim otvorima objektiva, čime je znatno smanjena dubinska oštrina kadra, te se radilo pri malim intenzitetima svjetla (R. je jedan od prvih snimatelja koji je koristio HMI /daylight/ rasvjetu u interijerima). Istaknuta je i njegova suradnja sa S. Pollackom, u čijim se filmovima (Tri Kondorova dana, 1975; Električni konjanik, 1979; Bez pakosti/Bez zlobe, 1981; Tootsie, 1982) također iskazuje kao majstor postizanja atmosfere.

Ostali važniji filmovi: Ne daj se i pokušaj još jednom (H. Ross, 1972); Stepfordske supruge (B. Forbes, 1974); Pirati u metrou (J. Sargent, 1974); Povratak čovjeka zvanog Konj (I. Kershner, 1976); Voljet ću te do smrti (L. Kasdan, 1989).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ROIZMAN, Owen. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4466>.