ROGERS, Ginger

ROGERS, Ginger (pr. ime Virginia Katherine McMath), am. glumica (Independence, Montana, 16. VII 1911). Sa 6 godina prati u Hollywood ambicioznu majku (koja postaje scenaristica u Foxu). Ubrzo joj je ponuđen ugovor za dječje uloge, ali majka ga odbija. U 14. godini debitira u putujućoj glum. družini E. Foya. Sljedeće godine pobjeđuje na plesnom natjecanju u Charlestonu, a 1929. dobiva drugu žensku ulogu u musicalu Vrhunska brzina na Broadwayu. Na filmu debitira 1930. Nakon vrlo uspješnih sporednih uloga u musicalima Kopačice zlata iz 1933. (M. LeRoy, 1933) i osobito Četrdesetdruga ulica (L. Bacon, 1933) potpisuje ugovor s kompanijom RKO, gdje postaje partnerica → F. Astairea. Prvi put zajedno nastupaju u njezinu 20. filmu Let u Rio (Th. Freeland, 1933) i svojom temperamentnom Cariocom zasjenjuju D. Del Río u gl. ulozi. Skladno građena plavuša vedra smiješka, u prethodnoj se fazi pojavljivala u ulogama tipa → flapper; u paru s Astaireom, međutim, tumači uloge u tipu dobre prijateljice ili → mondenke. Iako je Astaire nedvojbeno bolji plesač od nje, R. to nadoknađuje samopouzdanjem, živahnošću (uvijek sugerirajući optimizam i uspješnost), po potrebi i drskošću ili elegancijom. Smatrani za najbolji plesački par svih vremena, njegova vještina i njezin temperament savršeno su se upotpunjavali i međusobno vrlo poticajno djelovali. Zajedno su (1933-39) nastupili u 9 vrsnih musicala, među kojima se ističu Vesela rastava (1934), Cilindar (1935) i Hoćemo li zaplesati? (1937) M. Sandricha, Doba svinga (1936) G. Stevensa te Priča o Vernonu i Ireni Castle (1939) H. C. Pottera; nakon dulje stanke protagonisti su još Barkleyjevih s Broadwaya (1949) Ch. Waltersa. Četrdesetih godina postupno napušta musicale i glumi u komedijama — npr. Major i derište (B. Wilder, 1942), gdje se uvjerljivo prerušava u 12-godišnju djevojčicu (povjesničari filma smatraju je pretečom tipa → nimfete). Uspješna je i u dramskim ulogama, pa je za naslovni lik u filmu Kitty Foyle (S. Wood, 1940), u kojem se od naivne srednjoškolke razvija u sposobnu poslovnu ženu, nagrađena Oscarom. Od poč. 50-ih godina film. karijera joj se postupno gasi; posljednje uspjelo ostvarenje daje u komediji Majmunska posla (1952) H. Hawksa. Ukupno je (do 1965) glumila u 73 filma; sa Astaireom se na listi 10 najkomercijalnijih am. glumaca nalazila 1935-37. God. 1965. uspješno je obnovila broadwaysku karijeru (npr. musicali Hello Dolly i Mame).

Svakako najpopularnija plesačica film. musicala svih vremena (scenskom pojavom potpuno je zasjenila bolje plesačice poput R. Keeler i E. Powell), za primat joj konkurira jedino C. Charisse, koja — međutim — nikad nije postala zvijezda tog ranga. Dugovječnost njezine popularnosti ponajbolje pokazuje pokušaj Fellinijeve film. parafraze Ginger i Fred (1986).

Ostale važnije uloge: Dvadeset milijuna dragana (R. Enright 1934); Roberta (W. A. Seiter, 1935); Slijedi flotu (M. Sandrich, 1936); Ulaz na pozornicu (G. La Cava, 1937); Živahna dama (G. Stevens, 1938); Bezbrižni dani (M. Sandrich, 1939); Neudata majka (G. Kanin, 1939): Djevojka s Pete avenije (G. La Cava; 1939); Staza jaglaca (G. La Cava, 1940); Bilo tko (G. Kanin, 1941); Roxie Hart (W. A. Wellman, 1942); Priče s Manhattana (J. Duvivier, 1942); Bilo jednom u medenom mjesecu (L. McCarey, 1942); Dama u tami (M. Leisen, 1944); Vikend u Waldorfu (R. Z. Leonard, 1945); Veličanstvena lutka (F. Borzage, 1946); Otkucaj srca (S. Wood, 1946); Najava oluje (S. Heisler, 1951); Nismo oženjeni (E. Goulding, 1952); Vječito žensko (I. Rapper, 1953); Lijepi stranac (D. Miller, 1954); Koncentrično svjetlo/Protiv svjedoka (Ph. Karlson, 1955); Tinejdžerska buntovnica (E. Goulding, 1956); Oh muškarci! Oh žene! (N. Johnson, 1957).

LIT.: A. Croce, The Fred Astaire and Ginger Rogers Book, New York 1972; P. McGilligan, Ginger Rogers, New York 1975; H. Dickens, The Films of Ginger Rogers, s. 1. 1975; G. Eells, Ginger, Loretta and Irene Who?, New York 1976.