ROCHEFORT, Jean

ROCHEFORT, Jean, franc. glumac i redatelj (Pariz, 29. IV 1930). Polazio pariški konzervatorij, ali ga nije završio. Karijeru otpočinje u kabareu i kazalištu; na filmu od 1955. Prvu veću ulogu dobiva 1962 (Cartouche Ph. de Brocaa), a ugled stječe 1963 (Simfonija za masakr J. Deraya). Visok, blijeda lica opuštenih brkova i podsmješljiva pogleda, tumači veće sporedne ili (druge) gl. uloge široka raspona, ali već od 1965. preteže dar komičara, često i na granici gestualnosti slapsticka: u filmovima de Brocaa (Čovjek iz Hong Konga, 1965; Uhvati đavola za rep, 1968; Ženskar, 1979) i Y. Roberta (Plavi agent s jednom crnom cipelom, 1973; Povratak plavog agenta, 1974; Zdravo, umjetnice, 1975; Kad slonovi pošašave, 1976; Svi ćemo ići u raj, 1977; Hrabro, bježimo, 1979); za ulogu ambicioznoga i sladostrasnog opata Duboisa u filmu Neka otpočne svečanost (B. Tavernier, 1975) nagrađen je Césarom za epizodu. Ipak, vrlo je uspješan i dramskim likovima: za ulogu kolonijalnog kapetana u Bubnju (P. Schoendoerffer, 1977) nagrađen je Césarom za gl. ulogu, a ne zaostaju ni ostvarenja u filmovima Nasljednik (Ph. Labro, 1972), Urar iz Saint-Paula (B. Tavernier, 1973), Draga nepoznata (M. Mizrahi, 1979) i Čudnovato putovanje (A. Cavalier, 1980). Glumi i na televiziji. Od 70-ih godina režira dokum. filmove (npr. Ti si lud, Marcel — T'es fou, Marcel, 1974 /o glumcu M. Daliou/), a od 80-ih i u kazalištu.

Ostale važnije uloge: Ja i ljubav (S. Bourguignon, 1966); Johnny Banco (Y. Allégret, 1967); Fantom slobode (L. Buñuel, 1975); Bože, kako sam nisko pala (L. Comencini, 1974); Sretna rastava (H. Carlsen, 1974); Nevini ljudi prljavih ruku (C. Chabrol, 1975); Čarobnjaci (C. Chabrol, 1976); Fatalne žene (B. Blier, 1976); Ubojstvo à la carte (T. Kotcheff, 1978); Veliki brat (F. Girod, 1982); Vincentov prijatelj (P. Granier-Deferre, 1983); Frankenstein 90 (A. Jessua, 1984).