ROCHA, Gláuber

traži dalje ...

ROCHA, Gláuber, braz. redatelj, scenarist i producent (Vitória da Conquista, Bahia, 14. III 1938 — Rio de Janeiro, 22. VIII 1981). Studij prava prekida 1961. da bi postao novinar; svojim napisima živo sudjeluje u kult. životu Salvadora i Rija, istaknuvši se kao žestok polemičar. Već 1957. osniva kompaniju Lemanja-Filmes i počinje snimati dokum. filmove. Na igranome debitirao je 1961, zamijenivši L. P. Dos Santosa u režiji filma Barravento. Svojom knjigom Kritička revizija brazilskog filma (Revisão critica do cinema brasileiro, 1962) teorijski začinje pokret → Cinema Nôvo, čijem prodoru u svijet — uz Suhe živote (1963) N. Pereire dos Santosa i Puške (1963) R. Guerre — znatno pridonosi i njegov film Bog i đavao u zemlji sunca (Deus e o Diabo na terra do sol, 1963) o gladi seljaštva na gotovo feudalnim latifundijama braz. Sjeveroistoka; u djelu se zapažaju utjecaji soc. dokumentarizma, Ejzenštejna, Viscontija, novijeg vesterna i samurajskog filma. Zamiranje Cinema Nôva nakon voj. udara 1964. i gubljenje polit. iluzija zamjetno je u filmu Zemlja u transu (Terra em transe, 1967); ipak, R. ne gubi vjeru u drugačiji braz. film, što je zamjetljivo u teorijskim člancima Estetika nasilja i Kultura gladi, film nasilja, objavljenima 1966/67. u Parizu. I Antonio koji donosi smrt (António das mortes, 1969, nagrada za režiju u Cannesu), žestoka priča o nasilju i polit. manipulaciji, još je donekle u duhu Cinema Nôva; djelo postiže uspjeh u inozemstvu, ali autoru donosi neprilike u domovini, pa R. 1970. odlazi u emigraciju. U filmovima snimljenima u Italiji (Lav sa sedam glava — Der leone have sept cabeças i Odsječene glave — Cabeças cortadas, oba 1970) ustraje na socijalnokritičkoj tematici, ali i eksperimentira s korištenjem jezika i dekompozicijom slike, što je još očitije u filmovima Rak (Cancer, 1972 /započet 1968. u Brazilu/) i Claro (1975), koji su — međutim — znatno slabije prihvaćeni. Gotovo nacionalistički obojen film Povijest Brazila (História do Brasil, 1974) omogućuje mu da se 1976. vrati u domovinu. Ondje snima samo još Doba zemlje (Idade da terra, 1980), populistički film pun misticizma i mesijanski pomirbenih tonova, koji je njegove poklonike odbio čak i više od Povijesti Brazila. Iznenada umire pripremajući novi film. Paradoksalno, posmrtno doživljuje sve moguće počasti od društva s kojim je u toku cijele karijere otvoreno polemizirao. Bavio se i scenaristikom i producenturom za dr. redatelje. Objavio je roman Riverão Sussuarana (1981).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ROCHA, Gláuber. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4452>.