ROBSON, Mark

ROBSON, Mark, am. redatelj, producent i montažer kan. podrijetla (Montreal, 4. XII 1913 — London, 20. VI 1978). Studirao ekonomiju i polit. znanosti na sveučilištu UCLA te pravo na Pacific Coastu. Na filmu od 1932, na raznim poslovima u kompaniji Fox; 1935. prelazi u RKO. Isprva asistent montažera i montažera zvuka, potom surađuje sa R. Wiseom na montaži filmova Građanin Kane (1941, bez potpisa) i Veličanstveni Ambersonovi (1942) O. Wellesa; montažer od 1942 (Putovanje u strah N. Fostera), ubrzo prelazi na montažu niskobudžetnih filmova strave (npr. Mačji narod, 1942, J. Tourneura). Režira od 1943; do 1949. realizira 5 horror-filmova među kojima se ističe prvijenac Sedma žrtva (Seventh Victim) o djevojci koja u New Yorku pronalazi sestru pod utjecajem satanistâ. Iako je suradnja sa O. Wellesom i V. Lewtonom sugerirala drugačiji razvitak njegove red. karijere, R. se okreće socijalnokritičkim djelima (s melodramskim akcentom) zgusnute radnje: Šampion (Champion, 1949) i To teži bit će pad (The Harder They Fall, 1956) iz boksačkog miljea, te adaptacija kaz. komada A. Laurentsa Dom hrabrog (Home of the Brave, 1949) usredotočena na lik crnačkog vojnika. Prvi veći komerc. uspjeh ostvaruje Gradićem Peytonom (Peyton Place, 1957, nominacija za Oscara za najbolji film i režiju) prema romanu G. Metalious i scenariju J. M. Hayesa, analizom provincijalnih prilika, mentaliteta i, osobito, seksualnih frustracija — uzorom za brojne kasnije film. i tv-projekte (tzv. soap-opere). Nominaciju za Oscara za režiju stječe i biografskim filmom Svratiste šeste sreće (The Inn of the Sixth Happiness, 1958, u Vel. Britaniji), sa I. Bergman kao misionarkom u Kini. Od 60-ih godina sve se više okreće produkciji: isprva kao samostalan producent, da bi 1971. sa R. Wiseom i B. Donnenfeldom formirao The Filmmakers' Group (kasnije The Tripar Group). Režirati nastavlja sa sve manje ambicija; u toj fazi ističe se film katastrofe Zemljotres (Earthquake, 1974) s obiljem uspjelih spec. efekata. Umro je od posljedica infarkta doživljenog na snimanju filma Lavina ekspres (Avalanche Espress, 1979). Ukupno je režirao 33 filma, a radio je i za televiziju.

Ostali važniji filmovi: Otok mrtvaca (Isle of the Dead, 1945); Ludnica (Bedlam, 1946); Moje ludo srce (My Foolish Heart, 1949); Vrata pakla (Edge of the Doom, 1950); Pobjeda nad mrakom (Bright Victory, 1951); Želim te (I Want You, 1951); Povratak u raj (Return to Paradise, 1953); Razvod, pa šta! (Phffft, 1954); Mostovi Toko-Rija (The Bridges at Toko-Ri, 1954); Proces (Trial, 1955); Zlato (A Prize of Gold, 1955); Kolibica (The Little Hut, 1957); Na terasi (From the Terrace, 1960); Nagrada (The Prize, 1963); Devet sati do Rame (Nine Hours to Rama, 1963); Ekspres pukovnika Ryana (Von Ryan's Express, 1965); Izgubljena komanda (Lost Command, 1966); Dolina lutaka (Valley of the Dolls, 1967); Sretan rođendan, Wanda June (Happy Birthday Wanda June, 1971).