ROBINSON, Madeleine

ROBINSON, Madeleine (pr. ime M. Svoboda), franc. glumica (Pariz, 5. XI 1916). Kći češ. useljenikâ, pohađa crtačku školu a od 1931. i tečajeve glume Ch. Dullina (istodobno statira u kazalištu). Na filmu debitira 1934, a već 1936. glumi jednu od gl. uloga u Deranu L. Moguyja. Za njem. okupacije na neokupiranom teritoriju kao članica kaz. trupe L. Ducreuxa i A. Roussina. Istodobno nastupa i u filmovima, uglavnom tumačeći prostodušne žrtve pokvarenosti. Prve značajnije glum. kreacije daje poč. 40-ih godina: kao zagonetna putnica u Svjetlosti ljeta (J. Gremillon, 1943) i kao seoska učiteljica u Slatkoj (C. Autant-Lara, 1943). Već ovi filmovi pokazuju njenu sklonost prema likovima strastvenih i zaljubljenih žena, što ponajbolje dolazi do izražaja u Braći Bouquinquant (L. Daquin, 1947), gdje je za ulogu žene u koju su zaljubljena 2 brata nagrađena na festivalu u Karlovym Varyma 1948. Dalje uspjehe postiže kao zanemarena sluškinja koja uspijeva utješiti gospodara (G. Philipe) u filmu Tako lijepa mala plaža (Y. Allégret, 1948) i osobito kao bjegunka-patnica u filmu Bogu su potrebni ljudi (J. Delannoy, 1950). Najznačajniju ulogu u karijeri daje kao prostitutka s djetetom razapeta između materinstva i ljubavi prema pokvarenjaku u Divljem dječaku (J. Delannoy, 1951), za koju dobiva nagradu Victoire kao franc. glumica godine, a potom i tal. nagradu Gran Premio Femminile del Cinema. Novi veliki uspjeh ostvaruje ulogom majke zbog koje sin ubija očevu ljubavnicu u filmu Dvostruki obrtaj (C. Chabrol, 1960), za koju je nagrađena na festivalu u Veneciji. Već od poč. 60-ih godina vraća se kazalištu, a na filmu glumi sporadično, uglavnom u ekranizacijama kaz. i knjiž. tekstova (npr. Proces, 1962, O. Wellesa). Objavila je memoare Patke velikim slovom (Les canards majuscules, Pariz 1978).

Ostale važnije uloge: Vatrene noći (M. L'Herbier, 1936); Oluja nad Azijom (R. Oswald, 1938); Čini (Christian-Jaque, 1944); Njihova posljednja noć (G. Lacombe, 1953); Afera Maurizius (J. Duviver, 1953); Vučice (L. Saslavsky, 1957); Novi svijet (V. De Sica, 1965); Sasvim obična priča (C. Sautet, 1978); Sedam siječanjskih dana (J. A. Bardem, 1979); Camille Claudel (B. Nuytten, 1988).