ROBINSON, Edward G.

traži dalje ...

ROBINSON, Edward G. (pr. ime Emmanuel Goldberg), am. filmski, kazališni i tv-glumac rumunjsko-žid. podrijetla (Bukurešt, 12. XII 1893 — Hollywood, 26. I 1973). U SAD od 1903. Kraće vrijeme studirao na sveučilištu Columbia, jer su roditelji željeli da postane rabin ili pravnik. God. 1911. napušta studij i upisuje Američku akademiju dramskih umjetnosti (AADA); karijeru otpočinje 1913. u kazalištu (od 1915. glumi i na Broadwayu). Za I svj. rata u mornarici. Na filmu prvi put (nezapaženo) nastupa 1923. Vrativši se kazalištu, postiže uspjehe (npr. Dostojevski, Tolstoj i Ibsen), a u komadu Racket B. Cormacka prvi put igra gangstera. Na filmu (do 1942. za kompaniju Warner Bros, kasnije i za dr. studije) kontinuirano nastupa od 1929 (Rupa u zidu R. Floreyja), a prvi veliki uspjeh postiže ulogom gangstera Caesara Bandella, »maloga«, iskompleksiranog gangstera-izvršitelja ograničene inteligencije koji postaje »boss« podzemlja u filmu Mali Cezar (1931) M. LeRoya; isprva reprezentativan u tipu → dobroga lošeg momka, taj lik egocentričnoga, sarkastičnog bonvivana iz podzemlja, s dugom cigarom i u elegantnoj odjeći, ubrzo postaje prototip tumačenja gangstera u am. filmu za idućih 30 godina. Nizak, zdepast, oveće glave okrugla lica i velikih usta, uskoro se svrstava među najveće am. karakterne glumce, a postaje i jedna od najupečatljivijih ličnosti svjetskog filma. Nakon toga posebno se ističe (iako ponekad zapada i u maniru) kao senzacionalistički novinar u Senzaciji (M. LeRoy, 1931), grubi ali simpatični port. kapetan u Morskom psu ubojici (H. Hawks, 1933), brutalni šef bande u doba »zlatne groznice« u Californijskoj obali (H. Hawks, 1935), odbojni boksački menadžer u Kidu Galahadu (M. Curtiz, 1937) i uljudni liječnik koji zbog »zanimanja za zločin« postaje kriminalac u Divnom doktoru Clitterhouseu (A. Litvak, 1938). Stanovita promjena u tom nizu jest dvostruka uloga — gangstera i njegova dvojnika — u satiričnom filmu Cijeli grad priča (J. Ford, 1935). Zamiranjem → gangsterskog filma počinje tumačiti biografske uloge (npr. Čudesna kugla doktora Ehrlicha i Reuter javlja, oba 1940, W. Dieterlea), da bi poč. 40-ih godina — osobito u filmovima Dvostruka obmana (1944) B. Wildera te Žena u izlogu (1944) i Grimizna ulica (1946) F. Langa — iskazao neobično širok dijapazon realist., emocionalnih i »atipičnih« tumačenja licâ s različito stupnjevanim psih., soc. i osjećajnim protuslovljima. U Otoku Largo (1948) J. Hustona, gdje njegovu ulogu frustriranoga gangstera neki kritičari čak smatraju autoparodičnom replikom na ranije gangsterske likove, iskazuje skalu virtuozno odglumljenih stanja: od arogancije i nasilnosti do lukavosti, prijetvornosti i izbezumljenog straha. Od 50-ih godina — kada u prosjeku tumači sve pozitivnije likove — popularnost mu opada; od 1951. ponovno se sve više posvećuje kazalištu. Nastupio je u 87 filmova, a glumio je i na televiziji. Nosilac je franc. ordena Legije časti, a 1973. posmrtno mu je dodijeljen specijalni Oscar za njegov doprinos filmu. Posjedovao je jednu od najznačajnijih privatnih kolekcija slika u svijetu (uglavnom impresionistâ). Njegov život tema je uspjeloga broadwayskog kaz. komada Manny R. Serre iz 1979.

Ostale važnije uloge: Žena za ljubav (V. Sjöström, 1930); Čovjek s dva lica (A. Mayo, 1934); Meci ili izborne kuglice (W. Keighley, 1936); Posljednji gangster (E. Ludwig, 1937); Ja sam zakon (A. Hall, 1938); Ispovijest nacističkog špijuna (A. Litvak, 1939); Brat Orhideja (L. Bacon, 1940); Morski vuk (M. Curtiz, 1941); Radna snaga (R. Walsh, 1941); Priče s Manhattana (J. Duvivier, 1942); Pȕt i fantazija (J. Duvivier, 1943); Sunce će zasjali sutra (R. Rowland, 1945); Stranac (O. Welles, 1946); Crvena kuća (D. Daves, 1947); Svi moji sinovi (I. Reis, 1948); Noć ima tisuću očiju (J. Farrow, 1948); Kuća mržnje (J. L. Mankiewiez, 1949, nagrađen u Cannesu); Staklena paučina (J. Arnold, 1953); Tajna sobe br. 17 (A. Laven, 1953); Veliki ligaš (R. Aldrich, 1953); Divljaci/Dolina nasilja (R. Maté, 1955); Koncentrično svjetlo/Protiv svjedoka (Ph. Karlson, 1955); Deset zapovijedi (C. B. De Mille, 1956); Pakao u zaljevu Frisca (F. Tuttle, 1956); Rupa u glavi (F. Capra, 1959); Sedam lopova (H. Hathaway, 1960); Moja gejša (J. Cardiff, 1962); Dva tjedna u nepoznatom gradu (V. Minnelli, 1962); Sammy putuje na jug (A. Mackendrick, 1963); Nagrada (M. Robson, 1963); Jesen Čejena (J. Ford, 1964); Bijes/U sjeni zločina (M. Ritt, 1964); Cincinnati Kid (N. Jewison, 1965); Stari gangster (G. Montaldo, 1967); MacKennino zlato (J. L. Thompson, 1969); Pjesma Norveške (A. L. Stone, 1970); Zeleno sunce (R. Fleischer, 1973).

LIT.: R. Lee/B. C. Van Hecke, Gangsters and Hoodlums: The Underworld in the Cinema, New York 1971; J. R. Parish/A. H. Marill, The Cinema of Edward G. Robinson, South Brunswick 1972; A. G. Gansberg, Little Caesar. A Biography of Edward G. Robinson, London 1983.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ROBINSON, Edward G.. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4447>.