RITTAU, Günther

RITTAU, Günther, njem. snimatelj, redatelj i scenarist (Königshütte, 1893 /negdje 1897/ — kolovoz 1971). Diplomiravši na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu, zaposlio se u tvornici optičkih instrumenata. Oko 1919. u produkcijama Decla i UFA radi na izradbi sredstava za spec. efekte za znanstvene dokum. filmove. Prema film. fotografiji usmjeruje ga producent E. Pommer. Nakon nekoliko popularnoznanstvenih kratkometr. filmova angažiran je kao susnimatelj C. Hoffmanna u Nibelunzima (1924) odn. K. Freunda u Metropolisu (1927) F. Langa, te H. Schneebergera u Plavom anđelu (1930) J. von Sternberga. Istaknuo se i najboljim filmovima J. Maya Povratak kući (1928) i Asfalt (1929, ujedno prvi njem. zvučni), dok 30-ih godina snima uglavnom visokobudžetne komerc. projekte. God. 1939-48. režirao je 9 igr. filmova, od kojih je nekima i (ko)scenarist. Nakon II svj. rata snimio je (do povlačenja 1959) niz filmova, među kojima se izdvaja antiratni Djeca, majke i general (1955) L. Benedeka.

Ostali važniji filmovi: Oluja strasti (R. Siodmak, 1931); Quick (R. Siodmak, 1932); Plavi san (P. Martin, 1932); F.P.l ne odgovara (K. Hartl, 1932); Zlato (H. Hartl, 1934); Tajna Voroncevih (A. Robison, 1934); Zeleni domino (H. Selpin, 1935); Barun Ciganin (K. Hartl, 1935); Zamukla melodija (V. Tourjansky, 1938).