RIEFENSTAHL, Leni

RIEFENSTAHL, Leni (pr. ime Helene Bertha Amalie Riefenstahl), njem. redateljica i glumica (Berlin, 22. VIII 1902). Učila balet i studirala slikarstvo u Berlinu. Kao privlačna, sportski građena plavuša debitira u tzv. planinskom filmu Sveto brdo (1926) A. Fancka, a uspješna je i u njegovu Velikom skoku (1927); u oba glumi uz L. Trenkera. S Fanckom snima još 2 filma: Bijeli pakao Piz Palüa (1929) i S. O. S. Eisberg (1933). Sa B. Balázsom je napisala scenarij i po njemu režirala film Plava svjetlost (Das blaue Licht, 1932) po jednoj legendi iz Dolomita, djelo iznimne vizualne ljepote, ali — po nekim kritičarima — »dosta hladno i opterećeno optičkim finesama koje zapostavljaju predmet i sadržaj u ime više, nedostižne ljepote«. Takav način snimanja i pristup mogućnostima film. izražavanja zapazilo je i nacističko ministarstvo propagande i od nje 1933. naručilo kratkometr. film o zasjedanju nacionalsocijal. stranke. Film Pobjeda uvjerenja (Sieg des Glaubens) otvorio joj je put prema glorificiranju nacističke ideologije i propagandi jednostranačke politike Trećeg Reicha; nakon rata je nestao i — usprkos naporima saveznika — nikad nije pronađen. Nakon toga R. postaje članica NSDAP-a i vodeća drž. redateljica Hitlerova režima. U toku priprema za film Dolina (Tiefland) lociran u Španjolskoj, koji je završila tek nakon rata (1954), po nalogu stranačkog vodstva snimila je dokum. film o VI kongresu NSDAP-a u Nürnbergu Trijumf volje (Triumph des Willens, 1935 /sniman 1934/), po mnogima najmonumentalniji propagandni film svih vremena (montiran 18 mjeseci). Dobivši neograničena financ. sredstva i najsuvremeniju tehniku (među ostalim, 30 kamera), R. i njen snimatelj S. Algeier (sa 36 asistenata) snimali su 700 000 prisutnih na dan kongresa. Film je imao za svrhu prikazati kompaktnost partije, predstaviti njene vođe (tako u početku Hitler »poput Mesije« silazi s oblaka i korača ulicama Nürnberga, a od ostalih značajnijih funkcionara čuje se po fragment govora), također i impresionirati, pa i zastrašiti strane sile prikazom mase privrženikâ (osobito Hitlerjugenda) — što osobito uspijeva u vizualno atraktivno i ritmički silovito montiranim prizorima, uz efektnu glazbu H. Windta (materijali iz filma korišteni su kasnije u dokum. seriji Zašto se borimo?, 1941-43, F. Capre). Slijedi kratkometr. film o njem. vojsci Dan slobode (Tag der Freiheit, 1936). Stekavši neograničeno Hitlerovo povjerenje, 1936. snima film Olimpijada (Olympia) u 2 dijela (Svečanost narodâ — Fest der Völker /118 min/ i Svečanost ljepote — Fest der Schönheit /107 min/), također montiran 18 mjeseci i prikazan tek 1938 (iz propagandnih razloga sinkroniziran na 4 strana jezika). Ponovno s neograničenim sredstvima, snima nešto više od 500 000 m materijala te stvara djelo iznimne vizualne ljepote (posebnu pažnju privlače prizori snimljeni teleobjektivom te usporenim pokretom), u svojoj vrsti jedno od najuspjelijih u povijesti. Budući da je u takvoj zgodi trebalo zadržati masku prijateljstva među narodima, propagandne komponente bile su znatno prigušenije; ipak, na mnogim mjestima izbijaju nacistička opsesija gigantizmom i idealom »snage kroz radost« (Kraft durch Freude), kao i nordijski misticizam. Povjesničari i kritičari koji pokušavaju film braniti i s ideol. pozicijâ (takav stav zauzela je nakon rata i R.) ističu snimke Hitlera koje upućuju na psihopatsku dimenziju njegove ličnosti. Nakon rata zarobljena od Francuza, 4 godine je internirana i dospijeva na crnu listu; cijelo to vrijeme nastoji dokazali da je bila prinuđena raditi za naciste. Djelomice rehabilitirana, pokušavala je i dalje režirati filmove (2 projekta ostaju nedovršena). Kao fotograf snimala je — za luksuzne evr. i am. časopise — život primitivnih plemena u Africi.

LIT.: R. Manville, The German Cinema, New York 1971; R. Barsam, Filmguide to »Triumph of the Will«, Bloomington 1975; G. Infield, Leni Riefenstahl, the Fallen Film Goddess, New York 1976; Ch. Ford, Leni Riefenstahl, Paris 1978; D. Hinton, The Films of Leni Riefenstahl, Metuchen 1978; R. Berg-Pan, Leni Riefenstahl, Boston 1980.