RICH, Claude

RICH, Claude, franc. glumac (Orgeval, 8. II 1929). Isprva bankovni činovnik, usporedno uči glumu kod Ch. Dullina. Karijeru počinje 1951. u komedijama, a već potkraj 50-ih godina zapažen je kaz. glumac (osobito u suvremenom repertoaru). Na filmu od 1955 (Veliki manevri R. Claira), ugled stječe 1961/62 (Za sve zlato svijeta R. Claira odn. Zarobljeni kaplar J. Renoira), dok prvu gl. ulogu igra 1965 (Vojvodino zlato J. Baratiera). Ne napuštajući kazalište, na filmu tumači karakterne uloge široka raspona. Najveće uspjehe ostvario je u ekstremima: kao neželjeni zet L. de Funèsa u komediji Oscar je kriv za sve (É. Molinaro, 1967) i kao vođa jedne od sukobljenih policijskih grupa u žestokomu krim. filmu Rat policijâ (R. Davis, 1980).

Ostale važnije uloge: Djedice pucaju (G. Lautner, 1963); Drugari (Y. Robert, 1963); Lov na muškarca (É. Molinaro, 1964); Mona, bezimena zvijezda (H. Colpi, 1966); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Nevjesta je bila u crnini (F. Truffaut, 1968); Volim te, volim te (A. Resnais, 1968); Ubojstvo u bazenu (J. Deray, 1968); Zlatna udovica (M. Audiard, 1969); Jeanova žena (Y. Bellon, 1973); Ironija sudbine (É. Molinaro, 1974); Afera Stavisky (A. Resnais, 1974); Fantom slobode (L. Buñuel, 1974); Zbogom, žaco! (P. Granier-Deferre, 1975); Bubanj (P. Schoendoerffer, 1977); Maria Chapdelaine (G. Carle, 1983).