REPRODUKCIJA BOJÂ

REPRODUKCIJA BOJÂ. Reprodukcija bojâ u kolor-fotografiji je optimalna ako su boje što vjernije bojama snimljenog objekta (iako je reprodukcija sama po sebi harmonična). Karakteristike (veličine) kojima se boje opisuju u kolor-fotografiji su ton, zasićenje i svjetlina, odn. odgovarajuće fiz. veličine — dominantna valna duljina, čistoća pobude i luminacija.

Kvaliteta reproduciranih boja često se bazira na vizualnoj ocjeni. Pri tome se ova ocjena može djelomično objektivirati primjenom komparativne metode; velik broj promatrača uspoređuje uzorke po parovima ili ih ocjenjuje različitim ocjenama. Nakon toga se ukupna ocjena uzorka iskazuje u odnosu na maksimalnu ocjenu pa se na taj način dobiva kvalitativna ocjena u postocima. Ova metoda je prikladna u slučaju velikog broja uzoraka, njihova međusobnog odnosa; no budući da se temelji na vizualnoj ocjeni, daje ipak subjektivne rezultate. Objektivna ocjena kvalitete reproduciranih boja može se dobiti samo mjerenjem bojâ. Prije njega potrebno je, međutim, još utvrditi tip reprodukcije bojâ. Ti različiti tipovi reprodukcije mogu se klasificirati kao: spektralna reprodukcija, kolorimetrijska reprodukdja, egzaktna reprodukcija, ekvivalentna reprodukcija, kolorimetrijska reprodukcija uz praktičan kriterij, odgovarajuća reprodukcija i reprodukcija za koju se opredjeljujemo; od ovih tipova u kolor-fotografiji prikladna je za refleksne uzorke (kolor-fotografija na papiru) kolorimetrijska reprodukcija uz praktičan kriterij. U tom slučaju se uzorci osvjetljuju i ocjenjuju svjetlom istoga spektralnog sastava, ali različitog intenziteta. Kako je kromatičnost (ton i svjetlina) bojâ ovisna o intenzitetu osvjetljavanja, jasno je da će se bolji rezultati postići sa što sličnijim intenzitetom osvjetljavanja pri snimanju i pregledu uzorka.

Odgovarajuća reprodukcija se primjenjuje u slučajevima kada se snimani objekt i reprodukcija osvjetljuju uz različite izvore svjetla, kao što je to slučaj pri snimanju kolor-filmova i njihovog pregleda projekcijom. U tom slučaju između kromatičnosti i relativne svjetline snimanog objekta i reprodukcije postoji razlika.

Ispitivanje kvalitete reproduciranih boja u kolor-fotografiji provodi se na taj način da se standardizirane tablice bojâ snimaju uz optimalne uvjete na kolor-fotomaterijalu. Ove tablice sadrže obično sivi klin (niz polja različite gustoće zacrnjenja), osnovne boje aditivne i suptraktivne sinteze, te neke karakteristične boje koje se teže reproduciraju (boja ljudske kože, boja plavog neba, boja zelenog lišća).

Nakon obradbe na uzorcima i tablici vrši se mjerenje bojâ. Pri mjerenju boja spektrofotometrijskom metodom, na transparentnim uzorcima (filmu) mjere se transmitancije, a na refleksnim uzorcima (foto-papira) i tablici bojâ mjere se reflektancije. Ove vrijednosti su ujedno i tristimulusne vrijednosti X, Y i Z, i to: X je stimulusna vrijednost u crvenom području svjetla, Y u zelenom a Z u plavom. Iz tristimulusnih vrijednosti izračunavaju se kromatične koordinate bojâ x, y, z prema jednadžbama:

Izračunate koordinate x, y, z za tablicu bojâ i svaki uzorak unose se u kromatični dijagram CIE 1931 i uspoređuju, pa se na taj način dobiva odstupanje reproduciranih boja u dominantnoj valnoj duljini (tonu) i čistoći pobude (zasićenja).

Iz spektrofotometrijskih mjerenja i kromatičnih koordinata x, y i z mogu se izračunati kordinate L⋆ a⋆ b⋆ za konstrukciju CIE L⋆ a⋆ b⋆ dijagrama. U ovaj dijagram se unašaju sve 3 karakteristike bojâ — ton, zasićenje i svjetlina, pa se na taj način dobivaju kompletniji podaci o odstupanju reproduciranih boja.

Za praktičan rad u foto-film. laboratorijima prikladna i pristupačna je densitometrijska metoda mjerenja bojâ, s obzirom da je densitometar osnovni mjerni uređaj u tim laboratorijima. Densitometrom sa standardiziranim izvorom svjetla određuju se gustoće obojenja koje se mogu preračunati u stimulusne vrijednosti X, Y i Z, i daju prikazati u CIE 1931 kromatičnom dijagramu ili CIE L⋆ a⋆ b⋆ dijagramu. Densitometrijske vrijednosti se mogu nakon računanja prikazati i u dijagramu bojâ u kojem se također prikazuju odstupanja bojâ u odnosu na reproduciranu tablicu.

LIT.: G. Hunt, The Reproductiun of Colour in Photography, s. 1. 1974; G. Vieth, Messverfahren der Photographie, London 1974; D. Judd/G. Wyszecki, Colour in Business, Science and Industry, New York 1975; W. Schultz, Farbenlehre und Farbmessung, Berlin 1975; K. Jacobson/R. Jacobson, Imaging Systems, London 1976; MacAdam, Color Measurement, New York/Berlin 1981; L. Stroebel/J. Compton/I. Current/R. Zakia, Photographic Materials and Processes, London 1986.