REINHARDT, Max

traži dalje ...

REINHARDT, Max (pr. ime Maximillian Goldmann), austr. kazališni i filmski redatelj i producent (Baden, 9. IX 1873 — New York, 31. X 1943). Studirao glumu u Beču; 1893. odlazi u Berlin gdje postaje član Deutsches Theatera O. Brahma (specijalizirao se za uloge staraca). Od 1900. i kaz. redatelj u istom kazalištu, od 1903 — nakon raskida s Brahmom — rukovoditelj više teatara na njem. govornom području. Redatelj eklektik, raznovrsnog repertoara (više od 500 predstava: grč. tragedije, Shakespeare, Molière, Goldoni, Goethe, Ibsen, ekspresionistička drama, srednjovj. moraliteti, musicali), sklon spektakularnim izvedbama, često i izvan uobičajenih kaz. prostora (cirkuske arene, izložbene hale, parkovi i dr.), ubrzo postaje jedan od najpoznatijih svjetskih kaz. redatelja. God 1933. pred nacionalsocijalistima odlazi u Beč (gdje je i ranije režirao), a 1937. u SAD. U Njemačkoj je režirao 4 filma: Sumurun (1908), Čudo (Das Mirakel, 1912), te Venecijanska noć (Eine venezianische Nacht) i Otok blaženih (Insel der Seeligen), oba 1913. Za film je, međutim, znatno važniji posredno: osvjetljenje, scenografija i pokreti masa u njegovim predstavama imali su znatan utjecaj na njem. ekspresionizam; također, u njegovoj su trupi radili mnogi budući istaknuti film. redatelji i glumci (npr. P. Wegener, C. Veidt, W. Krauss, E. Jannings, F. W. Murnau, P. Leni, W. Dieterle, O. Preminger, E. Lubitsch, E. Bergner, L. Rainer, M. Dietrich, P. Wessely i dr.). God. 1935, adaptirajući svoju kaz. postavu Shakespeareova djela iz Los Angelesa 1933, sa W. Dieterleom za kompaniju Warner Bros korežira San ivanjske noći (Midsummer Night's Dream), u kojem iskazuje smisao za spektakl i nekonvencionalnu podjelu uloga (J. Cagney kao Bottom, zatim D. Powell, O. De Havilland, M. Rooney i J. E. Brown).

Njegov sin Gottfried Reinhardt je film. redatelj i producent u SR Njemačkoj i SAD.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

REINHARDT, Max. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4363>.