RAY, Nicholas

RAY, Nicholas (pr. ime Raymond N. Kienzle), am. redatelj, scenarist i glumac (La Crosse, Wisconsin, 7. VIII 1911 — New York, 16. VI 1979). Studirao arhitekturu na sveučilištu Chicago (kod F. Lloyda Wrighta). Odlučio se, međutim, za kaz. glumu, a povremeno je i režirao. Glumeći na Broadwayu, sredinom 30-ih godina upoznaje producenta J. Housemana i redatelja E. Kazana. Za II svj. rata s Housemanom radi na radio-propagandi, a s Kazanom kao asistent na njegovu prvom filmu Drvo raste u Brooklynu (1945). Kao redatelj debitira 1946. u Housemanovoj produkciji klas. thrillerom Žalim, pogrešan broj (Sorry Wrong Number) koji zapravo inaugurira tv-dramu u SAD. Zahvaljujući tom uspjehu obojicu ih angažira kompanija RKO, pa R. režira svoj prvi kinemat. film Oni žive noću (They Live by Night, 1948) prema romanu Lopovi su među nama E. Andersona, priču o »ukletim ljubavnicima« s prvim u nizu Rayovih autsajdera (F. Granger), marginalaca u sukobu s društvom ali i sâmima sobom. Tim filmom, kao i s nekoliko sljedećih, R. se svrstava u grupu autora (S. Fuller, D. Siegel, Ph. Karlson, R. Aldrich) koji obrasce film noira 40-ih godina efektno transponiraju u thrillere 50-ih. Kucaj na bilo koja vrata (Knock on Any Door, 1949) prikazuje sudbinu mladog lupeža (J. Derek) optuženoga za ubojstvo policajca, uzrokovano neuzvraćenom ljubavlju. Brutalni, protuslovni likovi (H. Bogart kao scenarist, odn. R. Ryan kao policajac) i bizarna ljubav u središtu su i filmova Na usamljenom mjestu (In a Lonely Place, 1950) i Na opasnom terenu (On Dangerous Ground, 1951). Manje kreativnosti iskazuje u režiranju naručenih filmova, npr. 2 antifeminističke melodrame Tajna žene (A Woman's Secret, 1949) i Rođena da bude zla (Born to Be Bad, 1950), u kojima G. Grahame (kasnije Rayeva supruga) odn. J. Fontaine tumače beskrupulozne žene koje preko naivnih muškaraca krče put prema uspjehu. Najkreativnije razdoblje karijere počinje filmom Veseljaci/Rodeo (The Lusty Men, 1952), nostalgičnom posvetom svijetu profesionalnog rodea. Slijedi po većini kritičara Rayov najbolji film, vestern Johnny Guitar (1954), stilski vrlo rafinirano ostvarenje sa ženskim protagonistima (J. Crawford i M. McCambridge). Nakon nešto konvencionalnijeg vesterna U sjenci vješala (Run for Cover, 1955) sa J. Cagneyjem, iste godine režira svoj najčuveniji film Buntovnik bez razloga (Rebel without a Cause), u kome ranjivi, neprilagođeni junak (J. Dean) biva socijalno osviješten pogibijom najboljeg prijatelja (S. Mineo), »manifestno djelo« mlade generacije tog razdoblja, po kojem i tip njenih glum. interpreta dobiva naziv → buntovnika bez razloga. Zbog sve očitijeg modernizma u stilu, sve češćih bizarnih tema ili pristupa likovima, pesimističnosti te osrednjih komerc. uspjeha, karijera mu postaje sve manje uspješna (iako mu ugled kod evr., posebno franc. kritike i dalje raste). Od idućih filmova ističu se Važnije od života (Bigger Than Life, 1956), drama narkomana (J. Mason), Istinita priča o Jesseju Jamesu (The True Story of Jesse James, 1957), remake klas. vesterna H. Kinga iz 1939, Gorka pobjeda (Bitter Victory, 1957), studija karakterâ iz II svj. rata, i Djevojka za zabavu (Party Girl, 1958), efektni psihol. gangsterski film. U poč. 60-ih godina snima 2 superspektakla, Kralj kraljeva (King of Kings, 1961) o Isusovu životu i 55 dana u Pekingu (55 Days at Peking, 1962) iz bokserskog ustanka u Kini 1900 Komerc. fijasko ovih filmova udaljava ga iz Hollywooda i on posljednjih 17 godina života provodi uglavnom u Evropi i New Yorku, baveći se avangardnim filmom i profesurom na sveučilištu New York. God. 1964. koscenarist je filma Svijet cirkusa (H. Hathaway, 1964), a 1965. u SFRJ otpočinje realizaciju filma Doktor i đavoli (The Doctor and the Devils), no projekt mu je oduzet i nije dovršen. Sa studentima 1976. realizira dokum. kolaž-film Ne možemo ponovno kući (We Can't Go Home Again), eksperimentirajući s podijeljenim ekranom i multipliciranom slikom. Već ozbiljno narušena zdravlja, glumi u filmovima M. Formana (Kosa, 1979) te W. Wendersa (Prijatelj iz Amerike, 1977), s kojim priprema jedan od najneobičnijih projekata u povijesti filma: prikaz vlastita umiranja (od raka)!; film Munja nad vodom (Lightning over Water/Nick's Movie, 1980), suočavanje starog redatelja sa smrću a mladoga s fenomenom smrtnosti, zajedno su potpisali R. i Wenders.

Od svih hollywoodskih redatelja, R. je najbolje znao izmiriti modernističke tendencije (u prvom redu jasno očitovanu svijest o stilu) s poetikom am. fabularnog filma, soc. kritičnost s esteticizmom te suvremene, labilne junake sa stereotipovima iz am. žanrovskog filma. Više je bio cijenjen u Evropi, ali kad je ondje počeo dobivati šanse, već je bio na izmaku snaga.

Ostali filmovi: Junaci Guadalcanala (Flying Leathernecks, 1951); Vruća krv (Hot Blood, 1955); Vjetar nad močvarom (Winds across the Everglades, 1958); Bijele sjenke (The Savage Innocents/Ombre bianche, 1960, sa B. Bandinijem); Mokri snovi (epizoda u omnibusu, 1973).

LIT.: C. McArthur, Underworld USA, London 1972; J. F. Kreidl, Nicholas Ray, Boston 1977; G. Langlois, Nicholas Ray, Paris 1981; S. Masi, Nicholas Ray, Firenze 1983.