RASPOR, Vinko-Vicko

traži dalje ...

RASPOR, Vinko-Vicko, film. kritičar, scenarist i redatelj (Risan, 11. VI 1918). Studirao medicinu u Zagrebu. Iz generacije strasnih krležijanaca, agilni skojevac već u gimnaziji, markantna ličnost predratne zagrebačke ilegale (član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a, Sveučilišnog biroa KPJ, 1941. sudionik više velikih diverzija); od 1940. u omladinskom časopisu »Put u život«, u partizanima je urednik u listu USAOJ-a »Mi mladi« (koji u oslobođenom Beogradu izlazi kao »Omladina«). Nakon rata na funkcijama u oblasti kulture i informacijâ; umj. savjetnik u poduzeću Zvezda film, jedan je od osnivača i prvi generalni sekretar Saveza filmskih radnika Jugoslavije (na čijem se osnivačkom kongresu 1950. u uvodnom izlaganju suprotstavio, kao prvi u nas u oblasti filma, sovj. »dogmatskim i neživotnim shvatanjima...«). Film. kritičar od 1949. u mnogim dnevnim i periodičnim listovima. Zalažući se za slobodnije stvaralaštvo, 1950. u prvom broju »Filma« (čiji je bio inicijator i, nakon A. Vuča, gl. urednik) objavljuje programski esej Stvaralačkoj kritici u susret, te okuplja generaciju mladih, kasnije vrlo istaknutih sineasta, s kojima — nasuprot dogmatskom mišljenju — zasniva temelje jugosl. filmske kritike i stvaralaštva, polazeći od shvaćanja »da je nivo naše filmske produkcije u to doba bio izuzetno nizak« te »da kritika mora ići ispred proizvodnje, da potiče produkciju ka sve kvalitetnijem stvaralaštvu«, i zalažući se za to bez uvijanja, s puno kritičarske oštrine. Pridajući velik značaj film. obrazovanju, bio je inicijator i direktor »prve filmske škole za ljude iz prakse« (Centar za stručno osposobljavanje filmskih kadrova, kasnije → Institut za film). Baveći se kao kritičar prije svega »najdražim filmom: dokumentarnim i kratkometražnim«, od polovice 60-ih godina posvećuje se — na čelu → Dunav filma (koji postaje najznačajnijim centrom dokum. filma tog vremena u SFRJ, označen kao Beogradska škola dokumentarnog filma) — i film. produkciji. Usputno se ogledajući i u realizaciji, napisao je zapažene tekstove za sljedeće dokum. filmove: Uz druga je drug (1955), kojem je sa A. Petrovićem i suredatelj i koscenarist, Let nad močvarom (1957) A. Petrovića, Stroj iz Rudog (1963) S. Zaninovića i A. Ilića, Teroristi (1970) i Tito (1977) K. Škanate te Neretvanski izazov (1977, i koscenarist) R. Ivkovića i M. Miloševića. Pored toga, sa A. Petrovićem je korežirao cjelovečernji igr. film Jedini izlaz (1958) prema scenariju A. Isakovića i S. Zaninovića, a koscenarist je Anikinih vremena (1954) V. Pogačića. Jedna od najneobičnijih ličnosti poratne jugosl. kulture — disciplinirani učesnik Pokreta, čvrstih ideol. uvjerenja, istovremeno boemskog duha, suprotstavljen svemu konvencionalnom, briljantan i oštar polemičar koji ne preza od javnog sučeljavanja s nadležnim ideol. »vrhovima« zbog zabrane jednoga dokum. filma — R. je fenomen »neponovljiv, kakvog jugoslovenska filmska javnost više neće pronaći u nekoj drugoj ličnosti«. Za potrebe Instituta za film autor je kapitalnog djela film. dokumentacije Predmetna filmografija jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma 1945-1980, a objavio je i izbor tekstova Riječo filmu (Beograd 1988).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

RASPOR, Vinko-Vicko. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4330>.