RASCEL, Renato

RASCEL, Renato (pr. ime R. Ranucci), tal. glumac, redatelj, skladatelj i pjevač (Torino, 28. IV 1912). Sin operetnih pjevača koji kasnije (osobito otac) glume sporedne uloge u njegovim filmovima. Karijeru otpočinje kao jazz-bubnjar, potom nastupa kao mađioničar i plesač, a od 1933. kao komičar. U toku 50-ih godina osnovao je više vlastitih varijetetskih i kaz. trupa koje postaju poznate izvedbama muz. komedija P. Garineija i S. Giovanninija. Popularnost širi nastupima u radio-dramama te posebno na televiziji, gdje je zvijezda show-programâ Rascel la nuit (1956) i Stasera Rascel City (1958/59) koje sa G. Leonijem i korežira. Međunar. ugled stječe kao kompozitor i interpret nekoliko velikih hitova, npr. Romantica te Arrivederci, Roma koji je postao naslovom i glazb. motivom istoimenog filma R. Rowlanda iz 1957, s Rascelom u jednoj od gl. uloga. Inače, film. karijeru otpočinje 1941. Tumačeći uglavnom gl. uloge, pokušava zadržati osobine svojih kaz. uloga: likovi su razapeti između grotesknoga i patetičnoga, što izvire iz njihovih sukoba sa skoro »nadrealističkim« svijetom. Najbolju ulogu ostvaruje uvjerljivo tumačeći Carminea De Carminea (Akakij Akakjevič), sitnoga provincijskog pisara kojem kradu novi kaput u Kabanici (1952) A. Lattuade (osuvremenjenoj i talijaniziranoj ekranizaciji istoimene pripovijesti N. V. Gogolja), za koju je nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento. Već iduće godine, podražavajući atmosferu i ideju Lattuadina djela, režira i tumači gl. ulogu u filmu Šetnja (La passeggiata), također prema Gogol ju. Potkraj 50-ih godina počinje glumiti i sporedne uloge, ali gl. likom pisara u doba pojave prvih pisaćih strojeva u filmu Pisar Policarpo (1959) M. Soldatija ponovno postiže velik uspjeh. Od poč. 60-ih godina vraća se kazalištu (npr. u Rimu režira autobiografski spektakl Rascelinaria), ali se uskoro gotovo potpuno posvećuje televiziji.

Ostale važnije uloge: Milo za drago (M. Soldati, 1950); Ljepotice na biciklu (C. Campogalliani, 1951); Te sablasti (E. De Filippo, 1953); Brak (A. Petrucci, 1954); Baka Sabella (D. Risi, 1957); Ferdinand I, napuljski kralj (G. Franciolini, 1959); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Tajna Santa Vittorije (S. Kramer, 1969); Presađivanje (Steno, 1970).