RANÓDY, László

RANÓDY, László, madž. filmski i tv-redatelj (Sombor, 19. IV 1919 — Budimpešta, 1983). Diplomirao (1942) pravo u Budimpešti (tema doktorata: pravni propisi o filmu) i odmah potom počeo raditi kao asistent redatelja. U prvim poratnim godinama producent je film. tvrtke pod kontrolom Narodne seljačke stranke (→ madžarska). Nakon nacionalizacije kinematografije 1948. šef je odjela u Državnomu filmskom poduzeću, profesor na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti (do 1954), a surađuje i na filmovima Guščar Matija (1949) i More se uzburkalo (1953) K. Nádasdyja. Snimanje njegova prvog filma Zvjezdaši (Csillagosok) bilo je prekinuto 1950, pa je kao redatelj debitirao tek 1954. konvencionalnom komedijom na temu seljačkih zadruga Ljubav u kočiji (Hintón járó szerelem), da bi tek nakon toga uspio snimiti ekranizaciju kaz. komada J. Darvasa Procijep (Szakadék, 1956), pripremanu još u doba Horthyjeva režima. I kasnije najviše uspjeha ima ekranizirajući madž. književnu baštinu: Budi dobar sve do smrti (Légy jó mindhalálig, 1960, nagrađen u San Franciscu) i Siroče (Árvácska, 1975, nagrađen u Teheranu i /za režiju/ u Karlovym Varyma) prema djelima Zs. Móricza, te Ševa (Pacsirta, 1963, nagrađivan u Cannesu) prema D. Kosztolányiju. U desetak posljednjih godina života realizirao je nekoliko visokobudžetnih tv-produkcija, kasnije prebačenih na 35 mm vrpcu (npr. Šest jutara ružičnjaka — Hatholdas rózsakert, 1970, i Sanjam o bojama — Színes tintákról álmodom, 1980). Dobitnik je drž. Nagrade Lajos Kossuth.

Njegov epski stil obilježen brižnim dočaravanjem ambijenata i ugođaja smatra se uzornim u smislu vjerne ekranizacije knjiž. predloška.

Ostali važniji filmovi: Za koga ševa pjeva (Akiket a pacsirta elkísént, 1959); Zlatni zmaj (Aranysárkány, 1966, sa I. Gyöngyössyjem).