LZMK

Filmska enciklopedija

RANČIĆ, Jovan Filmska traka traži dalje ...

RANČIĆ, Jovan, redatelj i glumac (Pirot, 23. XII 1928). Diplomirao (1974) glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Još od gimnazijskih dana član đačke dramske grupe. Prvu film. ulogu, zajedno s dr. studentima Visoke filmske škole, glumi u Barba Žvani (1949) V. Afrića. Nakon toga manje i epizodne uloge igra u velikom broju filmova: od Stojana Mutikaše (F. Hanžeković, 1954), Njih dvojice (Ž. Skrigin, 1955) i Poslednjeg koloseka (Ž. Mitrović, 1956) do Živeti kao sav normalan svet (M. Radivojević, 1982). Privučen režijom, 1969. realizira kratkometražni dokum. film Zahvalnost, o liječniku koji čitavo selo Roma spašava od strijeljanja, a potom stječe iskustvo kao asistent i pomoćnik redatelja u cjelovečernjim igr. filmovima, posebno u Vuku samotnjaku (1972, i glumac) O. Gluščevića. Iskazavši u njemu afinitet za rad s djecom, počinje se baviti dječjim filmom. Već prvijencem Dečak i violina (1975), o muzički nadarenim dječacima u domu djece palih boraca, osvaja Srebrnu nagradu u konkurenciji filmova za djecu i omladinu na festivalu u Moskvi. Priznanja mu donose i sljedeći filmovi: Posljednja trka (1979), o djeci koja s hipodroma spašavaju konja određenog za klaonicu, i Mahovina na asfaltu (1983), o naporu seoskog dječaka, đaka-pjesnika, da u velikom gradu nađe svoje mjesto. O starosti i samoći koju oplemenjuju djeca govori njegov najnoviji film Suncokreti (1988).

Mo. I.


Citiranje:
RANČIĆ, Jovan. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 20.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4314>.

kratice i simboli