RAMPLING, Charlotte

RAMPLING, Charlotte, brit. filmska i tv-glumica (Sturmer, 5. II 1945 /negdje 1946. ili 1947/). Zapažena manekenka i foto-model, na filmu debitira 1965 (Šarm... i kako ga steći R. Lestera). Svjetlokosa i plavooka, izrazito seksepilna (iako vrlo mršava), veoma brzo stvara i međunar. karijeru (Italija, Francuska, SAD). Pažnju privlači i nekonvencionalnim privatnim životom i provokativnim, vrlo senzualnim ulogama (u tipu → mondenke) — često i na granici perverzije. Najpoznatija joj je uloga nekadašnje žrtve nacizma koja u poratnom Beču ponovno stupa u sado-mazohistički odnos s bivšim, mučiteljem (D. Bogarde) u Noćnom portiru (1974) L. Cavani. Udavši se sredinom 70-ih godina za franc. skladatelja J.-M. Jarrea, ponajviše djeluje u Francuskoj; premda već u 40-im godinama, ponovno provocira likom žene koja se »zaljubljuje« u majmuna u franc. filmu N. Oshime Max, ljubavi moja (1986). Do 1988. nastupila je u više od 30 filmova. Glumi i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Djevojka Georgy (S. Narizzano, 1966); Dugotrajni dvoboj (K. Annakin, 1967); Otmica (G. Mingozzi, 1968); Sumrak bogova (L. Visconti, 1969); Zbogom, okrutni brate (G. Patroni Griffi, 1971); Ludnica (R. W. Baker, 1972); Giordano Bruno (G. Montaldo, 1973); Zardoz (J. Boorman, 1974); Zbogom, ljepotice (D. Richards, 1974); Ljubičasti taksi (Y. Boisset, 1977); Sjećanja na zvjezdanu prašinu (W. Allen, 1980); Presuda (S. Lumet, 1982); Živio život! (C. Lelouch, 1984); Umire se samo dvaput (J. Deray, 1985); Tuga i ljepota (A. Zuławski i J. Fleury, 1986); Pali anđeo/Anđelovo srce (A. Parker, 1987).