LZMK

Filmska enciklopedija

RAJZMAN, Julij Jakovljevič Filmska traka traži dalje ...

RAJZMAN, Julij Jakovljevič, sovj. redatelj i scenarist (Moskva, 15. XII 1903). Nakon studija na Književno-umjetničkom fakultetu u Moskvi knjiž. savjetnik u studiju Mežrabpom-Rus (od 1924). Film. karijeru otpočinje kao glumac (Šahovska groznica, 1925, V. I. Pudovkina) i asistent J. A. Protazanova. Kao redatelj debitira filmom Krug (1927, sa A. O. Gavronskim). Prvim samostalnim ostvarenjem, ambicioznom Robijom (Katorga, 1928) o životu u kažnjeničkom logoru u Sibiru poč. XX st., izaziva politikantske prigovore zbog navodnog defetizma, ali i pohvale zbog nadahnute ekspresionističke vizualnosti. Njegov prvi zv. film Zemlja žeđa (Zemlja žaždet, 1930), o petorici inženjera koji u zabačenome turkestanskom selu konstruiraju svoj prvi kanal, zapravo je još nijemi (tek s nadodanim šumovima i glazbom); estetizam iz Robije zamjenjuje poetskim dokumentarizmom hvaljenim u SSSR-u i u inozemstvu. U toku 30-ih godina, u razdoblju priklanjanja realist. narativnom postupku, R. je jedan od njegovih najkreativnijih predstavnika: najprije u nenametljivoj melodrami o avijaciji Piloti (Lëtčiki, 1935), a osobito u Posljednjoj noći (Poslednjaja noč\ 1937, i koscenarist /Grand Prix festivala u Parizu/), prvoj suradnji s čestim koscenaristim J. J. Gabrilovičem; snimljen u povodu 20. obljetnice oktobarske revolucije, izmiče okvirima prigodnosti usmjerujući se na ljubavnu priču sina radnika i kćeri tvorničara, u noći uoči rev. preloma: slojevito nijansiran je likova, vješto fabuliranje i živopisno ambijentiranje nadilaze proklamiranu socrealist. shematičnost i Rajzmanu pribavljaju međunar. ugled. Za II svj. rata izuzetno su primljeni igr. film Mašenjka (Mašen'ka, 1942) o bolničarki na fronti, te dokumentarni Berlin (1945, sa J. I. Svilovom), dok u poratnom razdoblju reputaciju održava biografskim djelom Rainis (1949) realiziranim u Litavskoj SSR, te popularnom, iako shematičnom kolhoskom dramom Kavalir Zlatne zvijezde (Kavaler Zolotoj zvezdi, 1951). Iz učmale matice sovj. kinematografije toga doba R. se ponovno izdvaja sredinom 50-ih godina dramom Škola života (Urok žizni, 1955) po Gabrilovičevu scenariju, vrlo nekonvencionalnim problematiziranjem bračnih odnosa, a najuspješniju suradnju ostvaruju filmom Komunist (Kommunist, 1958) snimljenim prigodom 40. obljetnice revolucije: efektnim spojem patosa i realizma predočena je priča o fanatičnom komunistu koji 1919. pokušava uzdrmati učmalost rus. sela; protagonist i njegovi protivnici jednako su uvjerljivo oblikovani a vrline i mane ideologiziranosti slojevito raspravljene, što je zaintrigiralo sovj. javnost. U toku 60-ih godina ističe se dramama koje preispituju vladajući moral Da li je to ljubav? (A esli èto ljubov'?, 1962, i koscenarist) i Tvoj suvremenik (Tvoj sovremennik, 1967, i koscenarist). Do sredine 80-tih godina jedan je od rijetkih aktivnih sovj. redatelja koji su karijere započeli još u nij. razdoblju. Tada režira jedan od svojih najzrelijih filmova Privatni život (Častnaja žizn', 1982), dramu penzioniranog direktora (M. A. Uljanov) koji razvlašćivanjem ne gubi samo privilegije, već se mora suočiti i s iznevjerenim iluzijama i raspadom obitelji. Zapažen je i kao film. publicist (npr. Kada je film dovršen — Kogda fil'm okončen, Moskva 1964, i Jučer i danas — Včera i segodnja, Moskva 1973).

Ostali važniji filmovi: Nebo Moskve (Nebo Moskvy, 1944); Kurtoazni posjet (Vizit vežlivosti, 1973); Vrijeme želja (Vremja želanij, 1984).

LIT.: M. Zak, Julij Rajzman, Moskva 1962; L. Rybak, V kadre — režissër, Moskva 1974.

N. Pc.


Citiranje:
RAJZMAN, Julij Jakovljevič. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 17.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4305>.

kratice i simboli